Upotreba reči pršteći u književnim delima


Milićević, Vuk - Bespuće

polijegajući po zemlji; digne se oblačić dima, grmne i odjekne nekoliko puta potmuo pucanj s kišom kamenja koje pada, pršteći i rušeći se niz brdo.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

na drveno korito za pojenje stoke, podmetula ruku pod točak, pa gleda kako se razbija vodeni mlaz u sitne kapljice, koje pršteći padahu unaokolo. — Čuste li za Đuricu? — reče jedna. — Ja, bolan; on baš ode u hajduke. — Šta kažeš?

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

prodora dolazi šum i razlijega se golim kršem; po pučini valovi, stižući se, bijele se, pa kad udare u hridi od rata, pršteći pjenuše se, dok oni u uvalici odmjereno koturaju se prama kraju i, vraćajući se, sa sobom u more nose žalo.

i posolicom nagrđene glave, što gleda nekamo u more, zagledao se i on u valove što udaraju u utvrđene nasipe luke i, pršteći se, rasiplju se u visinu.

gnezda, koji je u tišini tajanstveno ćutao, a napadnut olujom, stenjao i jecao; u čije izlokane čvrste temelje, besno pršteći, razbijahu se valovi, kotrljajući beli pesak. A nad njim jata galebova, gonjena vetrom, derahu se: čijuu, čiijuu!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti