Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Ako će! — reče moja mati. — I konja! — reče on. — Kljusinu! — kaže moja mati. — I livadu! — Pustolinu! On se primače mojoj majci. Gleda je u oči, čisto prožiže. Ali ona kao jedan božji svetac. — I kuću!
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
i ostavi za sobom sve, i sreću i nesreću svoju, pa da lete konji tako i da ga nose tako sve do na kraj sveta, u mrak, u pustolinu... — E, fala bogu, kad smo tu! Evo nas! Još malo!