Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
bi kvarili i grdili najveću dragocenost svoga naroda, svoj narodni jezik, nego bi se trudili naučiti ga iz narodnijeh pjesama.
, isto, s. 117. ⁵⁹ Karadžić, V. S., „Pravi uzrok i početak skupljanja našijeh narodnijeh pjesama“, u: O jeziku i književnosti, Prosveta—Nolit, Beograd 1987, s. 136. ⁶⁰ Maretić, T.
Karadžić, V. S., „Pravi uzrok i početak skupljanja našijeh narodnijeh pjesama“, O jeziku i književnosti, Prosveta—Nolit, Beograd 1987. Kevendiš, R., Istorija magije, Jugoslavija, Beograd 1979.
Matavulj, Simo - USKOK
Pa onda što je taj Krcun znao napamet pjesama, priča, poslovica, zagonetaka, to je bilo čudo jedno; uz to, u večernjim posijelima kod vladike, bješe prikupio dosta
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Tako što se tiče prvoga uzroka i početka moga skupljanja našijeh narodnijeh pjesama, riječi i pravila u jeziku, to je jedina zasluga G. Kopitara.
Docnije, 1842, pišući o toj prvoj zbirci svojoj, rekao je sam: »Da ja one vrijednosti našijeh narodnijeh pjesama, koje su Grim i Gete i Kopitar u njima našli i svijetu je kazali, nijesam poznavao ni onda kada sam prvu onu knjižicu
Ali cilj skupljanja tih pesama još mu nije dovoljno jasan, i on u ovu zbirku unosi »nekoliko novih pjesama koje su učeni ljudi sastavljali«.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Po selima, kao opštenarodna svojina, kruže poslovično mudri odlomci tih pjesama: Evo mesa, ko đe bez kantara, platiće mu suza kod kasara . . .
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
(Ko umije, njemu dvije), 47. (Dva novca), 48. (Sve, sve, ali zanat), a ostale su sve ženske. Kao što ima pjesama za koje se upravo ne može kazati ili su ženske ili junačke, tako ima i pripovijedaka koje su između ženskijeh i
, na velikoj 4-ni 54 tabaka veliki, komad po 8 for.;, b) ІV. i V. knjiga Srpskijeh narodnijeh pjesama, kom po Z for.; v) Hercegovačke ženske pjesme kom. po 1 for. 50 nov.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
129 LVI PROLjEĆE 130 LVII CIGANČE 131 LVIII SOK 132 LIX TIBULO 133 LX KORINTSKA HETERA 134 LXI 140 LXII IZ „PJESAMA LEILI“ 141 LXIII MOJA NOĆI...
“ urezaše tude, Poljubiše se, i umr'ješe ti'o. J. Dučić LXII IZ „PJESAMA LEILI“ (1-7) 7 S robom i s dugim bambusovim kopljem, Na čijem vrhu spava samrt luta, K'o s blagom svojim trgovac iz
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Nakupovao poslastica, poklona, svakojakih tričarija, potrpao u kovčežić rukopise pjesama zajedno sa svežnjevima novčanica. U poslednji čas sjetio se da kupi i snop raketa.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Braća ne znaju kuda će i gdje će stići. Ne poznaju stari zavičaj svojih pređa. Oni tek iz pričanja i junačkih pjesama poznaju zemlju u koju idu.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
O tome smo saznali kada je, 1975. godine, Vladan Nedić objavio kritičko izdanje prve knjige Srpskih narodnih pjesama. Dok u pogovoru opisuje Vukovo neumorno prikupljanje pesama, on između ostalog kaže: „Da nijedan trenutak nije
To je „Osobito nakićena pastirka“, u petoj knjizi Srpskih narodnih pjesama, u državnom izdanju iz 1898. godine objavljena pod brojem 254.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
sila neprijateljskih načala, koja hrabromu borcu u otečestvenoj službi persa razbi, ne razbi duh persiju tvorca ovih pjesama u kojim je onaj svagda junošestveno-bodri obitavao.
Ćipiko, Ivo - Pauci
I nasta vesela šala među gostima, pjevanje pjesama i zadirkivanje. Neko od mlađih shvati Mašu vavoljkom sredine od kruha u kapicu, ona se nasmija i pobježe u kuhinju.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Vuk Karadžić tako nešto i pretpostavlja. „Ja mislim“ kaže on „da su Srblji i prije Kosova imali i junačkih pjesama od starine, no budući da je ona premjena tako silno udarila u narod, da su gotovo sve zaboravili što je bilo donde, pa
i da je prihvatio ono što su drugi pre njega odavno otkrili: da se na osnovu „nekih najboljih i najkarakterističnijih pjesama“ može pretpostavljati „da su naše stare junačke pjesme, barem u svojim prvobitnim varijantama, nastajale savremeno ili
i teže pristupačnim zapadnim oblastima“ (dakle, opet Crne Gore i njene okoline), kako sam kaže, „dao tako mnogo epskih pjesama i tako mnogo samim tim pjesmama“.
3ogoviću ništa ne kazuje ni Vukova misao: „da su Srblji i prije Kosova imali i junačkih pjesama od starine, no budući da je ona premjena tako silno udarila u narod, da su gotovo sve zaboravili što je bilo donde, pa
Po rečenim mjestima, kud se danas junačke pjesme najviše pjevaju, nema čoveka koji ne zna nekoliko pjesama (ako ne čitavi, a ono barem komada od nji), a ima i koji i znadu i preko pedeset, a može biti i na stotine.
Koji čovek zna pedeset različni pjesama, (ako je za taj posao) njemu je lasno novu pjesmu spjevati“. A po narodu najviše raznose pesme slepci, putnici i
znao udarati u gusle, ali pjevati nije znao (ili nije ćeo) nikako, nego je pjesme kazivao kao iz knjige; i za skupljanje pjesama taki su ljudi najbolji, jer oni osobito paze na red i na misli, a pjevači (osobito koji su samo pjevači) mnogi pjevaju i
Manji broj junačkih pesama (uz ženske) objavio je 1814. i 1815. godine. Drugo izdanje njegovih Srpskih narodnih pjesama izišlo je u Lajpcigu i Beču od 1824. do 1833. godine (u četiri knjige), treće u Beču od 1841. do 1866.