Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
»Slijepcem nazvah knjigu ovu, eda bih se dodvorio hvale onoga koji me nauči pjeti...« On sam priča kako je bio polaskan kada se sam Joksim Nović Otočanin prevario i jednu njegovu pesmu držao za
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Gligorije Trlajić JA SAM HTEO JUGOVIĆE... Ja sam hteo Jugoviće, hteo pjeti Janka, Slavu srpskih obnoviti s' starine junaka, Ali strune, kad se mašim do moje samvike, Vostrepeću o ljubovi, nježne
Zbogom, dakle, vitezovi! Kad samvika neće, Ja ću pjeti što je milo, ljubve brati cv'jeća. Pavle Solarić MILOŠ I RADOVAN Hodi, sjedi, Radovane, da ti Miloš kaže Novi
Drugu ću joj pjesnu pjeti kad nadvija grane, Drugu kad ju nagu uzrim s te il' s one strane; I kad pliva, i kad rone, i kad rezno priska, Ja ću
od vlaga, Pod odeždu sokrovišta svoga stavlja blaga, Ja ću opet, da uznade k'o da petko strada, Sad na ovo, sad na ono pjeti iznenada. V'jenac plete, ubira se, ili se k snu sprema, Sve uz pripjev dal'ko nečij, straha blizu nema.
samouke Muze prsta znakom: S ovom ću ja, jer joj žetve u Serbiji zjelo, Tisjašču krat obnoviti svakojako pjelo; Ljubov pjeti, ka i dosad, nevinost pastira, Seoskoga slavoslovit zadovoljstvo pira; Vospariti da veliča zasluge muževa, Čananije
svoje knjige Kratkoje napisanije o spokojnoj žizin, Beč 1788, 50, sledeću prevažnu primedbu: „Pesme oficirov pjeti mogut sja jako Serbije preslavna ili jako Integer vіtae”.