Matavulj, Simo - USKOK
i sa svojom flotom dođe pod dubrovnik, i đeneral knjaz Vjazemski, takođe po moru, stigne iz Krfa s jednijem bataljonom pješaka.
A šta ti se čini, Ćiro, je li zgodno vrijeme za putovanje? — Da ne može biti ljepše, osobito za pješaka, gospodaru — odgovori stariji. — Snijeg se smrzao, a svud ravno kao po dlanu!
Od istoka, na savijutku ždrijela, na jedno tri puškometa daljine, pomoli se povorka putnika, pet pješaka i dvojica konjanika za njima. Straža ih bješe ugledala mnogo dalje, jer gledaše s visa.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
I Mišan glednu. Put istoka, na savijutku ždrijela pomoli se gomila ljudi. Bilo ih pješaka i konjika. Nasukoše se jedan za drugijem, pa stupahu dosta sporo. „Turci!“ rekoše oba u glas.
„Ajte ljudi, mrče!“ viknu prvi konjanik, jer se i ona dva pješaka bjehu ustavili za prvijem. „Vjere ti R’slan-beže što mi nešto hitaš danas, čisto kao da se bojiš vlaha!?
ali mu bi loša sreća. Jedan od onijeh pješaka povrnu se pa će ga iza leđa, kundakom u sred zatioka. Njeguš pade kao kameni stub, ne previ se.