Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Šta je, Turčine? Zar si se nanosio glave? — Ovamo, babo!... Na majdan!... Ni konja nisam dojahao nego pođoh pješice! Ako mi se nijedan ne javi, eto me tamo da vas dlanom rašćeram... Stanko se nasmeja, a Turčin stade pljuvati...
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
najedoše n napiše, carev sluga skupi maramu te svega nestade odjednom i oni se digoše da idu, putnik na magarcu a ovaj pješice. Putnik nikako da se načudi čudu, te ga upita: kakve mađije zna. Ovaj izvadi maramu i reče da ona ima tu silu.
Oni se digoše da putuju, carev sluga na magarcu a putnik pješice. Putnik nikako da se načudi čudu, te ga upita kakve mađije zna.
Onda čoek uzme torbu s travom te objesi o vratu, i uzme štap u šake, pa zapali pješice u carsku stolicu, i upravo u careve dvore.
Ero uzjahao konja, pa otišao bez traga, a Turčin savije šipke pa pješice k ženi. Kad ga žena opazi bez konja, a ona poviče: — Kamo, čoveče, šta uradi? Veli (tamo njoj mater!).
Veli (tamo njoj mater!). — Ti si mu poslala novac da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i konja, da ne ide pješice. DOBRO JE KAD-I-KAD I ŽENU POSLUŠATI Otide jednom nekakav čipčija kod svog age, pa mu nije imao šta drugo da ponese
Jedan čovek idući iz varoši kući jao na magarcu, a njegov sin, momčić od desetak-petnest godina, išao pored njega pješice.
Susretne ih jedan čovek, pak reče: — To nije pravo, brate, da ti jašeš, a dijete da ide pješice; tvoje su noge jače od njegovih. Onda otac sjaše s magarca, i posadi sina na nj.
Malo dalje sretne ih drugi čovek pa reče: — To nije lijepo, momče, da ti jašeš, a otac da ti ide pješice, tvoje su noge mlađe.
Pravo bi bilo da čovek uzme batinu, pak da vas obojicu šćera. Onda sjašu obojica, i pođu pješice, otac s jedne strane, sin s druge, a magarac u srijedi.
Sretne ih četvrti čovek, pak reče: — Ala ste vi čudna tri druga! Zar nije dosta da dvojica idu pješice? Ne bi li lakše bilo da jedan od vas jaše?
Pa onda uzjaše na magarca a sin pored njega pješice; i tako otidu kući. KRAJ BELEŠKE O IZVORIMA I PRIPOVETKAMA IZVORI Pri izboru pripovedaka za ovu
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Onda čovek uzme torbu s travom, te objesi o vratu, i uzme štap u šake, pa zapali pješice u carsku stolicu, i upravo u careve dvore.
Ero uzjao konja, pa otišao bez traga, a Turčin savije šipke, pa pješice k ženi. Kad ga žena opazi bez konja, a ona poviče: „Kamo, čoveče! šta uradi?“ — Veli: „Tamo njoj mater!
“ — Veli: „Tamo njoj mater! ti si mu poslala novaca, da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i konja, da ne ide pješice.“ VI. SVE, SVE, ALI ZANAT. Pođe nekakav car sa svojom ženom i sa kćeri da se šeta po moru na lađi.
Onda čoek uzme torbu s travom, te objesi o vratu, i uzme štap u šake, pa zapali pješice u carsku stolicu, i upravo u careve dvore.
kad li nije ni očinijeh mu prijatelja ni konja, i ne znajući, šta li će kako li će, ostavi kočiju nasred puta te pješice natrag u grad. Kad doma dođe, upita ga mater: „Kamo ti kola i konji?
Ero uzjao konja, pa otišao bez traga, a Turčin savije šipke, pa pješice k ženi. Kad ga žena opazi bez konja, a ona poviče: „Kamo, čoveče! šta uradi?“ — Veli: „Tamo njoj mater!
“ — Veli: „Tamo njoj mater! ti si mu poslala novaca, da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i konja, da ne ide pješice.“ 29. ŠTA JE NAJGORE NA SVIJETU, ILI PIJAN SRBIN I GLADAN TURČIN.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Kad sam došao, auto je već čekao spreman pred vratima. — Zar nećemo pješice? — Ne, odvest ćemo se kolima. — Kolima, veliš? — Tebi je, izgleda, nešto smiješna ta riječ „kola”? — Tako ....
Vrcali su sakakati, obesmišljeni „šlagvorti” tražeći da uspostave vezu među sobom. — Hej! kraljevskog dvora pješice! — izvikivao je jedan. — Ko ima kraljevskog dvora pješice? Veza se nije odazivala.
— Hej! kraljevskog dvora pješice! — izvikivao je jedan. — Ko ima kraljevskog dvora pješice? Veza se nije odazivala. — Bogamu, ko zna da mi kaže što je to? Što mu to znači kraljevskog dvora pješice?
Veza se nije odazivala. — Bogamu, ko zna da mi kaže što je to? Što mu to znači kraljevskog dvora pješice? Drugi je grmio iz ugla: — Momci! Čije je rđo čađava? — Glupane! Rđo čupava, a ne rđo čađava! — Svejedno!
Nije li možda i naš jadni, domišljala se žena, odlutao tako, sve pješice, u neki strani grad, prešao bez zapreka granicu (jer slijepce-amnezičare, mora da prati okata sreća, kao i mjesečare
Kad bi stisla neizdrživost, silazio sam s voza i nastavljao put pješice. Ulazio sam u sela zaprašene obuće, obrastao u bradu. Djeca na ledinama pokraj puta prekidala su igru i zurila za mnom.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Našao se car u čudu što to odjednom bi. E kad vidio da nije druge, ode pješice u svoje carske dvore. Sve se krio da ga niko ne vidi. Sramota je otići u šetnju na zlatnome konju, a vrnuti se pješice.
Sve se krio da ga niko ne vidi. Sramota je otići u šetnju na zlatnome konju, a vrnuti se pješice. Zavukao se u sobicu svoju, pa ćuti i jednako kuka.
Onda čoek uzme torbu s travom, te objesi o vrat, i uzme štap u šake, pa zapali pješice u carsku stolicu, i upravo u careve dvore.
najmudriji od svega svijeta, zato hajde kući, pa mi ujutru moraš doći ni bos ni obuven, ni go ni obučen, ni jašući ni pješice idući, ni putem ni stranputicom, i donijeti mi dar i nedar. Ako mi tako ne dođeš, objesiću te.
— Zlo, — reče on. — Rekao mi je da moram doći ujutru k njemu ni bos ni obuven, ni go ni obučen, ni jašući ni pješice idući, ni putem ni stranputicom, i donijeti mu dar i nedar. Kad to otac čuje, reče mu: — Slušaj, sinko!
Ero uzjahao konja, pa otišao bez traga, a Turčin savije šipke, pa pješice k ženi. Kad ga žena opazi bez konja, a ona poviče: — Kamo, čovječe, šta uradi? Veli (tamo njoj mater!
Veli (tamo njoj mater!): — Ti si mu poslala novaca da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i konja, da ne ide pješice.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Te je godine Mijo s malim Stojanom obišô sve sudove. Išô je čak i u Sarajevo pješice Zemljanoj Vladi. Svađe je našao zatvorena vrata. U zimu, neđe pred Časne Verige, vrati se s djetetom u selo.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Lino je, — reče Ivu kad je pored njega stao i upitao ga hoće li uzjahati. Ivo zahvali, jer da mu je draže ići pješice.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
djevojko, osmi danak, ti mi pusti konjica l̓jepom zelenom planinom, i njega mi ti pokri̓ čistom svilom do kopita, — ko pješice uzide neka se na konja vrže, i neka boga moli za dušu za Miloševu“.