Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Čuješ, Simo! Daj ti njemu četiri vreće pa nek legne ta kavga — reći će Stevan. — Četiri vreće! — dreknu Raka i pljesnu rukama. — Kakve četiri vreće, ljudi! Imate li vi pameti, imate li duše?... Ovolika grdna potra!...
« Ustade i hoda po sobi, podbočio se rukama, a oborio glavu, pa broji u pameti... Najedanput pljesnu rukama: »Ih, opet dvadeset pet! Neće biti?« Broji opet. — »Jes' ja dvadeset pet puta!
— Dobro jutro, učo! Učitelj se osvrte, pa kad ugleda jeinu, tek samo pljesnu rukama i uzviknu: — A joj! gde je nađe, Žiko!... Ih, kolika je!... — Obiđoh jutros njivu dole u luci.
— Jest, bogami! — Pa? — upita pop i nabra obrve. — Nešto vrisnu i pobeže! — Ih, bruko moja! — uzviknu pop i pljesnu se rukom po kolenu, pa ljutito priviknu: — Pusti uzdu tom konju, ludače! Zar ne vidiš da ćeš se preturiti u tu jarugu?
Sad će dole k Banji. Poša beše uranila, pa izišla nekim poslom pred kuću. Spazi popa i Vuju gde žurno hitaju kući, pa pljesnu rukama i reče gotovo naglas: — Naopako! Šta je ono sad?
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Nisu. Niko živi nije svratio u moju avliju ima mesec dana... Jova opet poče hodati.., On ne znade šta da misli... Pljesnu se od muke rukama i očajnički stade govoriti: Krađa!... U Crnoj Bari krađa!... Poharan čovek u Crnoj Bari!...
— Dovedite mi toga Turčina! — zapoveda on. Čim ga izvedoše pred lice Voždovo, Čupić se pljesnu rukama: — Deva! — viknu on. — Ja sam, Stojane. — Odakle ti?! — Iz grada. — Ti ga poznaješ?
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Svi vi, svi!... Pa onda, kao da se trže iz nekog sna, pljesnu se rukama i okrete se meni, oštro me gledajući u oči: — Ali naopako, da ti otkud ne voliš Đorđa, pa da stoga ne
Ne, bogami! Bog je velika zakletva!... Ali vi, današnji mladići!... Onda se pljesnu rukom po čelu: — Oh, šta ja, grešna u boga, radim!... Mećem devojci granu na put!... Idi!... Idi!... Idi!...
U daljini opazismo neka kola. Kmet pogleda na onu stranu, začkilji očima i trudi se da pozna ko je. Ujedanput pljesnu rukama: — Mara! — Mara! — graknusmo mi, a ćata, što bolje može, popu na muštuluk. Radoje opali iz dvocijevke.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— Ukr’o zub! — ponovi gđa Persa, i skoči sa stolice, i pljesnu se rukama. — Dosta mi je, dosta! Nemoj mi kazivati, neću da te slušam! Bolje glavu da su ti ukrali.
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Misliš li time da sam to ja, to misliš? - jednom rukom podiže moju bradu, a drugom me pljesnu preko lica. Za trenutak videh jaku crvenu svetlost, a onda sam već bio na njemu.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Pokazavši niz belih zuba, on pljesnu onog debelog kilavka po stomaku: »Uvuci tu vaterpolo loptu, momče!« na šta dečaci prsnuše u smeh, više da otklone
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Silovitom kretnjom Rožljika prosto ugura granatu u Mulićeve ruke kao da puni samu haubicu, a zatim pljesnu dlan o dlan kao da ih čisti od prljavštine. — Eto ti, gotovo!
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Na to mu putnik sve ispriča, kako ga je handžija prevario i kako mu je kadija krivo sudio. U to starac pljesnu o dlan, i pred njega stupi sluga: — Momče, idi tome i tome handžiji i reci mu da ga ja zovem.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
— Auh! — viknu Rajko punilac, pa se pljesnu po ustima i razrogači oči. — Ja, majku mu, odakle ovaj! — reče podnaredNik Trailo. — Obrali smo bostan... vidi nas.
Da vidiš sad kad zavapi: „Gospodine potporučniče, u zoni sam pešačke vatre, ne mogu da osmatram“ — potporučnik Radojko pljesnu rukama i protrlja dlanove, a iz grudi mu se zatalasa široki smeh, koji otkri njegove bele i sjajne zube.
— Jesi li to dobro čuo? — Dvaput sam mu ponovio naređenje... Naknadno ćete dobiti pismenu zapovest. Komandir se pljesnu po kolenu i opet uzdahnu. Onda očajno viknu: — Sedam časova sam silazio, treba mi dvadeset da se ispnem!
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Ljubica donese dve šolje crne kafe, pa sede uz njega i uze da se posluži. Vlajko je pljesnu rukom po ramenu, to mu beše izraz velike nežnosti i milošte, a čaša s vodom drmnu se u Ljubičinoj ruci i poprska sto.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
— Ama, zdravlja ti, Kajo, zar ste oboje tako slepi, da ne vidite sa čega je to? — uzviknu popadija i pljesnu dlanovima. Moja žena ćutaše, ali su joj morale biti oči rečite, kad popadija nastavi: — Našli ste prijatelje!...
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
— Pa zar, Sofkice, ti ne spavaš i ne odmaraš se? A ja mislila... — Ne... — Ao! Pa ti nisi ni jela, mori, ništa — pljesnu se Magda, dosetivši se da zbog gladi možda Sofka ne može da zaspi, jer se seti da ona, od kako je došla s kupanja pa
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Ovo je poslidnji dan da sam u ovoj odići. Sutra ću se obući, pa iđem u grad. Maša pljesnu rukama i zovnu Cvitu, ali se predomisli i zašapta: — Nemoj ništa govoriti, da vidimo kako će se začuditi sutra.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Taško Oraško pljesnu dlanovima i četica se umiri. — A sada pozdrav! — reče Taško Oraško, a mala četa uglas viknu: — Dobro veče, i dobro
Jedino što nije čula kako se stiže u Zemlju Vetrova, niti kako se hvata zlatna ptica! Car Peletin oduševljeno pljesnu rukama, i poče se spremati za put. Učini to isto carica s Knedlicama.
Strašno bi bilo da ih se dokopaju. Ko bi nam tada ukrašavao gozbe? — pljesnu dlanovima car Žuto Uho i čitava četa vojnika pođe da traži male svirače. Gde ih sve nisu tražili?
Na stolu, sastavljenom od dve grube daske, blistao je njegov tanjir, zlatan. Od sreće majka pljesnu rukama, a dečak joj stavi tanjir u krilo i reče: — Više nikada nećeš biti gladna. Poželi nešto za jelo!
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
“ Na to riba ne odvrati baš ni rečice, Samo šinu, samo pljesnu repom po vodi Pa se zagnjuri. — ∙ ∙ — Tu je starac dugo stojô, dugo čekao, Čekô ribu, riba mu se više ne javi.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Ja ce mogu boriti, ali ja neću umeti da vodim ljude u borbu — usudih ce da primetim ja. Černjajev ce samo pljesnu po butinama: — Eto ti sad!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— Doći ću drugi put. Ne skidajući svoj pogled sa mene, progovori: — Kako hoćete! Luka pljesnu Dragišu po ramenu. — E, sad si, pa ti, naišao na majstora. — Molim, čekaj malo...
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
mi ne daju, Na misli mi navode ljepoticu svoju, Kad mnje nečto silno pod pendžerom tresnu I nekto po zidu grozno šakom pljesnu. Ja se iz' sna tergoh, serce vo mnje dahti, Oko ne smje na pendžer, kto jest tu da čvahti.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Kad, najednom, iza stene, tu gde nežno sijaju oči morskog krina, vide Kapljica dvojnika svog Cveta. Pljesnu rukama Morski Car i Cveta nestade.
Graknu orao i okrenu se da vidi šta ga to u leđa pucnu. Varalica ispljunu kartu i pljesnu rukom: — Dobio sam! — Vidim! — obori glavu orlušina. — Ili je sreća, ili je tvoja veština tako htela! Na čast ti!
— rekao je. — Sve dok postoji cveće.. — E pa, neće više biti cveća! Carica Plavog carstva pljesnu dlanom o dlan i reče doglavnicima: — Dajem vam tri dana da iz mog srećnog Carstva istrebite cveće. Sve!
— Gle, svici! — uzviknu budna sasa u livadi. — Gle, duše pravednika! — prekrsti se stari ribar. — Gle, dukati! — pljesnu dlanovima tvrdica, a zvezde se spustiše još niže da zemlju izbliza pogledaju.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
crkvenjaka, koji se odnekle kasno vraćao, a ovaj prestrašen od neobična klempava čudovišta, strugnu preko polja i pljesnu u baru, u neko staro močilo za konoplju.
— predloži Lazar Mačak. — Ol rajt! (Vrlo dobro!) — složi se Nik Ćulibrk, a Vanjka Široki samo se zadovoljno pljesnu rukom po bedru kao da će reći: — Kad nešto zagusti, tu sam!
— Evo, sad imamo kuću! — uzviknu Jovanče i zadovoljno pljesnu rukama. — Hajde da je pogledamo malo poizdalje. Iziđoše iz Tepsije i odmakoše se od logora jedno pedeset koraka.
— E jest, vjere mi. Đavo je odnio, alaj me prestraši! — Štrop! — pljesnu opet iza samih Mačkovih leđa i on odskoči kao da ga nešto lupi. — Al si strašljiv, majstore! — podrugnu se Jovanče.
Vanjka odiže jedan kraj plasta oznojen, izvuče se napolje i pljesnu rukama. — Gotovo, planulo je! Ubrzo na gornji otvor gomile, kroz koji je Vanjka virio dok je nosio plast, poče da kulja
Nikoletina je netremice slušao, a onda se iznenada pljesnu po koljenu. — Čuješ, pa i mi bi mogli vašim putem natrag kroz pećinu i usred noći iznenaditi neprijatelja na spavanju.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Kujundžija sam, ama... „noseno zlato“... biva li?... — Mori, ćuti si, nesrećo kujundžijska! — prekide ga ženica i pljesnu po ramenu. — Kako pa to zboriš!... Zašto, inćariš, inćaru nijedan!... Sve si ti toj napravija!