Upotreba reči pljuska u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Očekujući društvo, Isakovič je, iz trpezarije, izišao na neku terasu i sišao u baštu, u kojoj je šedrvan prskao. Šum pljuska vode dopao se umornom Pavlu. A tek kad se sasvim približio šedrvanu, primetio je da nije u mraku sam.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Doba kad su i mene šišali na nulericu, a ja bos i gologlav trčao nakon pljuska, bilo je daleko iza mene. Ono koje je nailazilo nije nudilo bogzna kakva ushićenja.

Radičević, Branko - PESME

“ Neka pljuska, neka vode, Neka groma i vetrine, Gora ima krasne zgode, Ima stene i pećine, Tu ću, mila, da se skrijem, Pa oluji

Pa još bura što sad osilila, Te rastresa nad goricom krila — Oh gnjevan je, al' ne sa vetrine, Ne sa pljuska i te grmljavine, Davno sve to junak savikao, Al' mu muka što je zabasao: „Sevaj, munjo!

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— Bježim od pljuska! — gaknu nogati baja. Varakam se ovako s njim čitavog božjeg ljeta otkad znam za se. — A koji si ti? — opet će djed.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Dok je on to činio, vatra se od onog velikog pljuska ugasila sasvijem. Onda on ne imajući čim vatru zažeći a braću ne hoteći buditi, pođe malo u pustinju ne bi l' štogođ

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Udara voda iz badnja uska i silnom snagom u točak lupa, vrti se kolo, zujeći pljuska, pod njim se duga šarena kupa. Okolo njega, kroz veo fini, igraju vile na mjesečini.

„Ipak ću ući! — curica reče i smjelo vrata otvori uska Kuda bih dalje, dolazi veče, sijeva i grmi, evo i pljuska.“ U kući nered, ne može veći, čitava soba dubi na glavi: čizme na stolu, jastuk na peći, kud oko baciš —

“ Sjeti se Mačak starine drage, pa juri naprijed sa više snage, vjetar ga pjenom pljuska. U ljutoj buri lađica-čigra na grivi vala pomamno igra, lagana lomna ljuska.

Povazdan tutnji, pljuska i lupa: ukleto mesto đavoljeg skupa. A čiča Triša, gospodar mlina, starina svakom draga i znana, prekrasne ćudi, s

“ Nato će deda: „Sve je to varka, ovo je zima, opasna starka!“ Studena voda pod mlinom pljuska, kriči u magli putnica guska, beži od mrzlog zimskoga vala, zove u društvo visokog ždrala: „Razvijaj krila, ako si

Poskoči Žuća, povika: „Ljudi, gledajte mlina, evo se budi!“ I Toša đipi iz loga uska: „Čuješ li vodu, po točku pljuska!“ A deda skoči, veseo, mlad: „Ustajte, momci, počinje rad!

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

pokrivač zagasite tamne boje, iz koga neprestano sipi ona sitna, vlažna, dosadna izmaglica, koja ukvasi čoveka gore od pljuska, a traje danima, nedeljama... Sokak se raskaljao, pa nigde ne možeš nogom zgaziti od blata.

Rakić, Milan - PESME

Telo ti je u filigranu ljuska Kroz koju blista krotka duša tvoja, Iz očiju tih bistrih blagost pljuska, Vrlinama ti već ne znam ni broja; Al̓ znam: za dušu tamnica je uska Ti prekrasna u filigranu ljuska.

Pandurović, Sima - PESME

Voda se morem svud oko nas pljuska, Preliva sumnjom i prostire svuda. Nas nosi sudbe mala, trošna ljuska. ODBLESCI U Dunavu se stari grad ogleda:

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Dok je on to činio, vatra se od onog velikog pljuska ugasila sasvijem. Onda on ne imajući čim vatru zažeći a braću ne hoteći buditi, pođe malo u pustinju, ne bi l' štogođ

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Gospodar Jevrem tu vidi onog sebe, mladog, kako u jutra nepromočiva od bleska, pljuska lice ovde, na Sakačesmi, korak od raskrsnice, a onda prolazi kroz malu kapiju, sasvim sličnu onoj pod crepovima, ulazi

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Ali pljuska dale, penuši se voda, Kikoću oblaci, proletnji, prozračni, A mi ostadosmo na krovu od broda, I opet zgureni, zlovoljni,

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

i tako, dok su krckale kokošije kosti i zadovoljni supruzi nudili se vinom, mi smo ćuteći slušali kako kiša pljuska u prozor i kako ritmično lupa voz odmičući sve dalje i dalje.

Juče da, ali nikad više. Moram vam priznati ipak da sam se donekle odupirao, da i ja nisam sasvim ćutao. Usred onoga pljuska od uvreda i užasa evo šta sam učinio. Po leteo sam u drugu sobu i zgrabio sam Vukov Rečnik.

dušu, da zavapi: „Aoj, Bosno, sirotice kleta“, i baš mu tu sentimentalne suze silno potekoše, kao kad posle strašnoga pljuska voda na oluke pojuri.

Topovska, mitraljeska i puščana zrna padaju i dalje bez prestanka i usred tog užasnog pljuska ni jedan jedini čovek ne zastade, ni jedan jedini vojnik ne uplaši se, ni jedan jedini ranjenik ne jauknu.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Dok je on to činio, vatra se od onog velikog pljuska ugasila sasvijem. Onda on ne imajući čim vatru zažeći a braću ne hoteći buditi, pođe malo u pustinju ne bi l̓ štogođ

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Ali uzalud: vreme se pogoršalo. Trkimice, prokisli, izmakoše ispred većeg pljuska do u kućicu, da se pri vatri ogreju i osuše. Osle kišilo je danju i noću, kao da se nebo progalilo.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

I ja sam bio radostan. Proturio sam šaku kroz uski prorez na zidu, zahvatio sa pljuska dlan vode i žudno ga iskapio. Hteo sam da izađem napolje i da se prepustim kiši, ali sam se u poslednjem trenutku

Šantić, Aleksa - PESME

Tiho. Svrh stene se krug meseca žuti. 1908. POD JEDRIMA Jedra crvene. Sjaj večernji pao, I more pljuska po hridima golim. O drago more moje, ja te volim I sve lepote ja bih za te dao. Od tebe ništa milije mi nije!

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Bila je radosna što su pored nje i što su pobjegli od pljuska. — U jazavčevu jazbinu da se uvučem, tamo bi sigurno Lunju našao — uvjeravao je ostale dječake Stric, njezin komšija.

— Đavoli me oderali, ako prokisne i za najvećeg pljuska! — povika Stric odozgo s grane. — Ja ću čitav dan presjediti pod ovom bukvom, pa da pada ne znam kakva kiša.

Hm, a ovaj ovdje, pa to je glavom Stric. Poznajem ove dugačke noge. XXI Pljuska se rakija u zelenkastoj boci, klima se boca u džepu od kaputa, ljulja se kaput na pogurenim leđima poljara Lijana, gega se

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti