Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
I kad se unuk, kroz vek, u zori punoj magle, go do pojasa, dok škripi sneg, nad kantom vode nagne, i pljusne lice, i raširi se vid ispod zvezdanih kruna, u smrt će da ga ponese miris brezove šume i sapuna.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Čim je približiš do zuba, usne — nisi je ni načeo, ona pljusne. Zato je ne grizi bez potrebe. Ne znaš: piješ li je, il ona tebe. GROZDOVI Pčele se na grožđe okomile.
se zlo vraća zlim: Ne stigne ni da povuče drugi dim, A oblak, što ga je izdahnulo, crn Munjom se ljutom oglasi, Pljusne kiša na strn i na trn I lulu mu pogasi.
Rakić, Milan - PESME
a ne vidim ko je, Al̓ čujem kako škripe kvrge gnusne, Pod silnom stegom pršte kosti moje, I krv iz rana na mahove pljusne. Neko ih steže, a ne vidim ko je. Jauk i piska svuda oko mene.
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
I zašto u dan vedar Dok ćute naša borja Trepne tek jedan kedar? I u bonaci mora Val neki o mramorja Pljusne, kad dođe ora?
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Al' čujem kako škripe kvrge gnusne. Pod silnom stegom pršte kosti moje, I krv iz rana na mahove pljusne. Neko ih steže, a ne vidim ko je! Jauk i piska svuda oko mene!
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Brodice i čamci, privezani uz obalu, na mahove se krenu, gonjeni naglim valom što o zid bolje pljusne. Kroz konoplje brodova fijukne udar vetra i u isti čas zatrese granama obližnjih drveta.
o ove sure hridi: ovdje more napada svoje žrtve da ih uništi, proždre; a u odmacima, i za najbolje tišine, iznenada val pljusne o hridi, i morska ptica, iz tmice što se po gudurama od sunca krije, u dubokoj noći javi se, kao da nariče...
Danguba, prokunjavši, dohvati trstiku, nadije i zavitla u sunce. Olovo tek što pljusne, naglo tone u dubinu. On ga prati pogledom i — čeka... A maestral još jače osvaja, te blaži obasjanu i ugrijanu zemlju.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Gdekome, opet, za grm vezanu, Olovom vrelim oči gađati, Dok iz dubine čela bleđanog S zenicom crnom život ne pljusne... GLAVAŠ: I ja se jošte zovem Stanoje! I ceo narod srpskim imenom! Sramota večna! Večna poruga!
Bojić, Milutin - PESME
carice satira, I sažeži kose i razgubaj usne, I razlupaj mramor nimfijskih kumira, I raščupaj nedra krv na njih da pljusne. Duboko u mene zarila si nokte.