Radičević, Branko - PESME
Mrak je jošte, jedva zora zori, Stoji jeka po šumnatoj gori, Jeku čine konjanika dvoje, Mileta je to i Radivoje. Radivoju srce poželelo Da ugleda Cvetu, čedo belo, Pa se žure kroz lisnu goricu, Da poode Rajka Žeravicu.
Jedno Srpče pomoli se Bogu, Puškom đogi slomi prednju nogu, Opet pali jedno momče čilo, Radivoju salomio krilo: U ramenu slomi mu desnicu.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
— Hoće, hoće, ne brinite! A ja ću se postarati da vam nabavim novi kalendar. Razgovarali smo o Radivoju. Ona kao da zna nešto više o njemu. — Zamislite, izgleda da je uhapšen na prijavu nekog apotekara iz njegovog mjesta.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— snađe se Petar. — Vodi je bez očeva znanja ... Nije pošteno! .... A evo komšije Pavla! Što ona, pored ovakoga momka, Radivoju voli? — Ma'ni ti to, striče, — veli Rade mirno, već neka ona reče kome voli. I upita sestru: — Cvijeto, kome voliš?
I upita sestru: — Cvijeto, kome voliš? Voliš li Radivoju? Curin poplašen pogled pade na Radivoja. —Hoćeš li poći s njime? — priupita Rade. —Hoću!
—Hoćeš li poći s njime? — priupita Rade. —Hoću! — prihvati sestra i privine se bolje Radivoju. — Dobro je! — zakliktaše Radivojevi druzi, i časom pištolje nategavši nalože, i cika pištolja razliježe se čaršijom...
ne bih, pa eto... —A što to svijet veli? — upita Pavle, ono odugo momče dugih kosa što htjede Cvijetu curske nedjelje Radivoju oteti, učinivši se nevješt. — Vele, — prihvati Petar — a ni lijepo o tome pri ljudima ni govoriti.
Jedne noći ona ga namamila, kad Vojkan ostade pijan u varoši. Bilo te noći vrijeme, grmljavina, kiša, a đavo žena veli Radivoju: „Lezi uza me, strah me od vremena”. —Ih! — zaklikta jedno momče. Bila je tučna!... —Pričaj što bi!
popodneva odbježe Cvijeta po drugi put od Radivoja, ponese sobom svoj curski kovčeg, pokupivši u nj sve svoje što je Radivoju u prćiju donijela.
Ilija htjede da kćer vrne Radivoju, ali se ona priljubi uz Radu i ne miče se stope od njega; s njime i u polje ide. Rade je pita rašta opet odbjegnu svoga
puta po nju, moli i prijeti, i, opao u licu, pristaje uza nju, ali Cvijeta ćuti kao da je nijema, i neće da ga pogleda. Radivoju dotuži pa pođe u svijet, na radnju. On iz sela, a Pavle u kuću sa prijateljima po Cvijetu.
Evo, natrag nekoliko dana, odsječe glavu Radivoju, sinu Vojkanovu, što mu pijan reče da mu uvijek po štogođ od nadnice zakida.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Arap pade u zelenu travu, a dopade Starina Novače, sabljom manu, os̓ječe mu glavu; pa dopade deli-Radivoju, pres̓ječe mu tenef na rukama, a dade mu sablju Arapovu. Mili bože, na svemu ti vala!
ih zdravo natrag povratila poočimu Starini Novaku; njemu mlada bješe opravila u jabuci stotinu dukata, a suviše čiči Radivoju, opravi mu sablju babajkovu, pa ovako mlada govorila: „Eto, pobro, dara svakojaka, što si mene bio u nevolji“.