Matavulj, Simo - USKOK
smišljaš stvorenje u svemu i po svemu nenalik na oca i na svoj rod, vjeruj ne bi ga smislio takoga, kao što je taj Kićun Radojev! Pomisli samo to da barjaktarstvo nije prešlo na njega, no na mlađega mu brata, ne dadoše mu njegovi rođeni brastvenici!
— Što to? — Ništa manje no to: Miraš Cuca, brat Radojev, ište Milicu za svoga sina Stojana. — Što reče ženo!? — viknu Drago. — Eto to!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Peju milo bi sprijateljiti se s takijem čovjekom, pa vjeri Stanu za sina Radojeva“. „Pa je li živ sin Radojev?“ zapita medik. „Jest ja. Zovu ga Kićun!“ „Pa šta bi dalje?“ reče medik. „Vaistinu ne bi ništa, no...
Dokle cura ne prispije za udaju, o tome se ni govorilo nije. Znasmo kakav je Kićun Radojev, pa se nadasmo e ni njegovi neće tražiti da se Stana zamakne. Zar ovakva vila da vijek vjekuje s onom uzmom?
“ odgovori Petar, šura mu. Ona dvojica za koje Petar pomenu bjehu sa Ceklina, njegovi brastvenici. Cuca bješe Radojev brat, što je petog dana s Vladikom govorio. Ozrinić bješe jedan od onijeh te su u Duzi s Jankom u četi bili.
„Drž kad ti velju!... Ti si brat Radojev; mio si mi s njega, a da ne s tebe!“ Ovaj se nasmija, primivši u šalu to, pa stade nazdravljati.
“ poče serdar ljutito. Ja šćah da unesrećim svoje dijete, samo da vjeru ne pogazim, a on, brat rođeni Radojev... Ama neće, božija mu vjera!“ „A taj sin mu, malo je bolji, vele, od Kićuna. No on... tobož’...