Ćipiko, Ivo - Pripovetke
A kad se nađe licem pred ocem, pogleda ga strahivo i istisne razgovjetno: , —Ubio sam ga! — i osjeti u taj čas da je slobodnije odahnuo. —Ubio si ga!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Srčano pozdravljaše po livadama rasijane težake, odjevene u bijelo; godilo mu je razgovjetno i jasno šuštanje rijeke i daleka muzika vrbovih grana i povijenih zelenih trstika.
Tako se rastadoše. * Sutradan u svanuće Ivu je probudilo veliko zvono, koje razgovjetno naviještaše nečiju smrt. Poslije pak, kad je objutrilo, napokon na prozoru gledao je sprovod Jurina oca.