Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
»Sad bi mi valjao pobratim. Šta li je sa njim, jadnikom?... Vujo bi me još bolje naučio, ali neću k njemu, dok god ne razdam ove novce ljudima ...« Opet se začu zviždanje. — Šta je sad? — reče Đurica, zaklanjajući se i odgovarajući na znak.
Novica obori glavu, kao da mu to ne bi pravo. Đurica se doseti. »Zna da ću noćas da razdam novac... Ali kud smem ići k njemu s ovolikim parama! ... Ubio bi me bez reči. Bolje da mu dam sad«.