Upotreba reči razumu u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Ova sredstva sostoje se u zdravom i čistom razumu, trudoljubiju i blagonaraviju. Ima takovih mesta na zemlji našoj gdi je vsegdašnja zima, i gdi se ljudi hrane ili s ribom

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Dok je, kaže, još v celom razumu, hoće iz duše da kaže Pavlu, želanije svoje: „Šokica moja da, po smerti mojej, ide u kuću, ne tebi, nego Đurđu, ili

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

i traje do 1900, otprilike. U reakciji protivu romantičarske sentimentalnosti i retorike, vraća se ka zdravom razumu; glavne ideje su: kult nauke, traženje istine, pozitivni pogledi na život i književnost, oslanjanje na stvarnost i

praktične, utilitarne i tendenciozne književnosti XVIII veka, on piše da pouči i prosveti, ne obraća se mašti no razumu, ne traži stilske efekte no ubedljive argumente.

Velika ambicija njegova to je naučiti Srbe »slovesnoj, razumnoj i svobodnoj ljubavi ka istini«, da po zdravome razumu o svemu misle, da o svemu slobodno rasuđuju i da ceo svoj i unutrašnji i spoljašnji, i pojedinačni i narodni, život udese

dogmama i obredima, on ih uči da iz vere odbace sve što je sporedno, formalno, nakalemljeno i protivno zdravom razumu i čovečanskom dostojanstvu, i da mesto života po »strahu gospodnjem« prime slobodni i humani moral, koji izlazi iz

Dositej traži samo ono što je saobrazno zdravom razumu i korisno društvenoj celini; romantičari ističu ono što je najosobenije i najekscentričnije u ličnosti, proglašujući

od verskih predrasuda (»korist popova /leži/ u gluposti puka«, veli on), i traži modernu prosvetu, osnovanu na razumu i nauci. »Prenimo se, dakle, i krenimo se jedanput iz pradedne dremote naše...

sa takvim shvatanjem on će pisati svoje »moralno-romantičeske povjesti«, u kojima su mašta i osećanje stavljeni u službu razumu.

U Davorю pesnik malo govori o sebi. On peva opštečovečanske teme, obraćajući se više duhu i razumu no duši i mašti, sa ciljem da ubedi a ne da oduševi.

i vere u ideje, pod pritiskom teške stvarnosti, u celoj Evropi nastalo je razočarenje, otrežnjavanje, vraćanje hladnom razumu i prozaičnom praktičnom životu.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

DOKTOR (pruži mu knjigu): Neka čita koji je na razumu i na nauki oskudan. ŠALjIVAC (uzme knjigu i otvori): Zavedenije siđeni s pameti. Lepo!

ŠALjIVAC. Jeste li vi dali u novine, g doktor, objavlenije o nekom izgubljenom razumu? MANOJLO: Jesmo. ŠALjIVAC: Bože moj, takvu stvar, pa ne čuvati! Kako bi mogo ja razum ostaviti kod kuće?

DOKTOR: O, čauš! ŠALjIVAC: Sad posle basne trebalo bi da sljeduje nravoučenije, no mislim da je ostalo u razumu. DOKTOR (prođe nekoliko puta po sobi tarući čelo): Ne, ako ja ovako ostavim, jošt će gore bezobraznici napadati na

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

Ja se divim vašem razumu. ALEKSA: Kako, što se srodstva tiče? Meni je dovoljno ako sam vam uslugu u čemu učinio. JELICA: Pravo da vam kažem,

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

svet da se, kad se videlo da o njoj ne može niko ništa da kaže, stvorilo mišljenje da je ona nedokučiva, ljudskom razumu za večita, vremena nepristupna i da zalazi u oblast misterija religije.

Monahinja Jefimija - KNJIŽEVNI RADOVI

prinošenja pogledaj i u mnoga ih uračunaj, jer tebi ne prinesoh pohvalu kako priliči, već koliko je moguće malome mi razumu, pa zato imale nagrade čekam.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Kako ćemo i[h], dakle, iskušavati? Evo kako. Valja odbaciti svaki detinjski strah i po pravomu i zdravomu razumu rasuditi - ono što se uči, je li moguće?

ništa ne znadu; ili bi mnogo pametniji bili da ne znadu ni ono što znadu, jer bi barem pri opštem čelovečeskom umu i razumu ostali, pak bi bili kao ostali ljudi.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Tu pogleda brat na brata, P, onda gore, p' onda u se, Grudi drkću, usta ćute, Ali duše razumu se. Da l' to snaga niče nova?

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Našem opažanju se otkriva promenljiva, relativna i prolazna stvarnost, a našem razumu nepromenljiva, apsolutna stvarnost, jednaka samoj sebi“. „Pa šta je nepromenljivo, šta je prolazno?

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Eto zato je plakao. A, osim toga, to je seljak i patriot, to jest instinkt, jer on nije patriot po razumu. U njemu je jedan predački ostatak, jedno nasleđeno osećanje, i sve što radi on radi kao navijen. Zar nije tako?

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Kad ubiju guju ljutu — Još se dugo ona miče. To trzanje samo trpe, — Ne razumu hladne stene. Al’ meni se to trzanje Čini, da su — pesme njene.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

su izrađeni bili, i opet sam ja imala vremena malo i čitanju posvetiti, a sad evo pevam, ali ne vama, nego „braći što razumu čuvstvo“, što naš pesnik Maletić veli, pevam pesmu na koju me ovo tamno oblačito veče pobuđuje...

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

pojmove o poznatim i jasnim pojavama, koje đak donese u školu, tako zbrka i komplicira da đak, koji je po zdravome razumu znao i razumevao izvesnu stvar, tu istu stvar više ne razume čim mu je fizika objasni.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Tako slušajte, da ne izgladnjeno siti izađete i iz kratka slova vama se više u razumu prinaspori, tako da ne bi oskudan zabrinuo se, ni sit omrazio bi.

Daj nam tvoju pomoć da nam odlagne Ot staranja srdce naše. POHVALA BESEDNIKU Tko ljude urazumljuje, Tome razumu njegovu nejma kraja; Ko zna potajnu Što leži u čijem srdcu, Kako taj knjige ne bi znao?...

Doču mu se glas njegovoj lepoti, razumu i junaštvu do samoga cara turskoga Amurata u Carigradu, korsem zeta mu rđavca što mu Maru kćer držaše za sobom, sestru

Čuđaše se njegovoj mudrosti i razumu pak dade mu za sedište u Frioli gore Beograd. Onde se već i oženi, uze za se kćer nekoga Aranita hrabroga kneza

A posle toga boravljaše se u carevu dvoru ujedno služeći mu pred carem. Sloka i mladići svi mu se čuđahu lepoti i razumu njegovu.

tek samo ka Bog, nego i kano čovek ni po naturi i stvornom onom besedom ama i po zaktevanju, obrazu, svesti čovečoj i razumu.

Dostaput od mnogih mu na njemu slina i podole spada, te ga s prsti uzdižemo. Gornje nam je nebo u razumu, a donje u besedi i svakad pušta sline iz sebe te kvasi nam usta i jezik da nam se ne praži od iznutrašnje naše vatrene

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti