Jakšić, Đura - PROZA
— Za života se nećemo više rastajati, — reče Milisav, a grudi mu se talasaše od miline i uzbuđenosti. — Nikad! — odgovaraše Jelica, a glava joj klonu na
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Zatim joj kaza, kako mu se čini da nije dobro rastajati se od svojih, u familiji, ali da je još gore sastajati se, ponova.
Milićević, Vuk - Bespuće
I oboje se osjećahu teško i neodlučno u času kad se moradoše rastajati. Kad je izgubi s očiju, on iđaše lagano, s oborenom glavom, s očima punim njezine slike, s ušima punim njezinog smijeha
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Neimahu vremena da svaku podrobnije razgledaju, jer sunce bješe već naglo pa im se red bješe rastajati. Djeci je proteklo vrijeme u božiji čas sa „čikom“ — kako ga već povjerljivo zvahu.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
misao beše svetla i mila: da je ona, za kojom je tako dugo žudeo, sad njegova, potpuno njegova, i da se više neće od nje rastajati... Beše skoro ponoć.