Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— Možemo, možemo! — veli pop Ćira, omotavajući šal oko vrata. — E, pa sad, dragi domaćine, da se rastajemo. Fala na dočeku. — O, na malo, na malo! Kamo sreća, pa da me se počešće tako setite!
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Dosta je i rastanak sa onima, sa kojima smo živeli, godinama – a sa kojima se za uvek rastajemo. Ta žena se tresla od plača u njegovom zagrljaju, iako nikad nikakav pogled požude nisu izmenjali – ili im se to bar tako
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
samo za kratko vreme, pa posle opet nema... I čuje se glas: — ...Pa da se nikad više ne rastajemo !... Dete raširi oči od čuda. ko, od koga da se ne rastaje ? A Kosa?... A malo mače ?!...
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
prekinu, i, kao da se ona sutra udaje, poče da žali, nariče: Jao, jao, jel’te, diko, žao, Jel’te žao, što se rastajemo. — Teto, hajde! Sofka se diže. Osećala je da neće moći izdržati, da će pući.
Peva zanosno iz sveg grla. Amam zveči: | Jao, jao, jel’te, diko, žao? Jel’te žao, što se rastajemo Rastajemo, a... I nemogući više od sevdaha, baci tas od sebe. Tas zveknu, odskoči i zvečeći otkotrlja se.
Peva zanosno iz sveg grla. Amam zveči: | Jao, jao, jel’te, diko, žao? Jel’te žao, što se rastajemo Rastajemo, a... I nemogući više od sevdaha, baci tas od sebe. Tas zveknu, odskoči i zvečeći otkotrlja se.
Sveti Sava - SABRANA DELA
(Post. 3, 19) A ti, čedo, ne tuguj gledajući moj rastanak, jer čaša ova svima je zajednička. Jer ako se ovde rastajemo, tamo ćemo se opet sastati, gde više nema rastanka.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Nego kaži što drugo: ima li kakva načina da se mi ne rastajemo, da se sklonimo gde, ili tako na primer nešto?... — i Đurica žudno, vatrenim očima pogleda sveštenika, očekujući
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
To dolazi otuda što se mi sporazumno rastajemo. Ona neće mene, a ja neću nju, zašto — nemojte pitati. Za vas je, međutim, ovakva situacija vrlo povoljna.
To dolazi otuda što se mi po sporazumu rastajemo. Ja neću njega, a on neće mene, a zašto — nemojte pitati. Ako su vaši osećaji, koje ste mi iskazali, iskreni, onda je
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
i one još strašnije reči: Je l’ ti žao što se rastajemo, rastajemo, a ne sastajemo!... strahovito mu tutnje u ušima i razležu se po grudima njegovim, i on se sklanja i beži
i one još strašnije reči: Je l’ ti žao što se rastajemo, rastajemo, a ne sastajemo!... strahovito mu tutnje u ušima i razležu se po grudima njegovim, i on se sklanja i beži ispred