Upotreba reči ružičasta u književnim delima


Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Sedeo sam i razmišljao o tome dok su otac i Stanika raspravljali o mojoj budućnosti. Nije bila ružičasta moja budućnost, ali, ako dobro razmislite, ništa nije naročito ružičasto.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

pozlaćene; tavanicu, punu belih anđela i pastira, sa zadignutim i pridenutim suknjama, tako da im je za trenutak video ružičasta kolena; bakarne svetnjake, sa iskovanim lišćem i malim anđelčićima, pune bezbrojnih sveća, Isakovič, uplašen, video je

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

On vrši jak uticaj na mlade pripovedače oko 1890. Ma kako to bila idealistička i ružičasta slika, ulepšan prikaz seoskog života u jednom trenutku i gledanoga sa jedne strane, njegov rad ima trajnu vrednost

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Kad sam se najzad vratila za sto, zatekoh Mišelina, bledog kao krpa. Pred njim je stajala neka ružičasta hartija. — Pročitaj ovo! — reče i gurnu mi tu stvar preko stola.

Brižitke, Čarli, evo pogledaj, nigde ni jedne bore na vratu, zubi mi se bele, tanka sam kao žilet, bogami, koža mi ružičasta, Čarli, evo, pogledaj ako mi ne veruješ, a tetka Brižitka mora da fura sa tamnim naočarima za sunce , da joj se ne bi

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

jer hulim na Boga i jer hodim kao veštac, spalili – ja pružam ruke, i vidim ih rujne, prosijane, tako da krv u njima, ružičasta kao razblaženo vino, seća isto na bilje, kako drhti bez želja i bola. Daleko od svega moga, mlad sam i miran.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

doticaju sa sobnim sumrakom; pri čemu se prekrasno zapaža da i zbog odraza (iz sobe) crvenih ćilimova svetlost izgleda ružičasta.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Ne pevaju oči Već to poje duša; A duša ti poje, Jer je mirna, sjajna, Ne zna šta su vali, Ne zna šta je tajna. Ružičasta usta Sa osmejkom blagim — Blago li srećniku Kog nazovu drâgim.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Vazduh se pritajio, front se primirio. Nad nama široko plavetnilo neba ozareno beskonačnim sunčevim zracima. Ružičasta svetlost preli se naskoro i preko nas. Dolina je bila još pokrivena izmaglicom i teškom prašinom.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Podzemna grmljavina, potres, prasak, munje. U toku hiljada godina, postepeno se menja ova slika. Ružičasta svetlost ovlađuje celom Zemljinom površinom, a i donji slojevi atmosfere obojeni su njom kao kakvom bengalskom vatrom.

U toj plamenoj drami prolaze vekovi a ružičasta boja užarene Zemlje postaje sve tamnija, kao da ovu neka nevidljiva ruka zavija u laki crni veo.

Jedna je veoma krupna i plavičasta, druga sitnija, ružičasta. Onaj krupni safir Uranijin nije ništa drugo do naša Zemlja, a onaj hijacint, to je naš Mesec. Kako je divna naša Zemlja!

Sviće novi dan, mi se približavamo novom suncu, obasjava nas nova svetlost; ona je ružičasta. To sunce je jedan crveni gigant, kako se ovakve zvezde zovu u nauci. Ona se nalazi baš u cvetu svoje mladosti.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Spustiše ga na zemlju. Nespretnim rukama peremo njegovo lice i ružičasta voda juri preko odela... Pojavi se sveža rana kao uzorana brazda na levoj slepoočnici. — Dobro je, nije ušlo duboko.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti