Radičević, Branko - PESME
Ja sam drugi kneže Pavô: Pavô beše soko sivi, Čudio se svaki živi, E on ščepa Ture ustim', A dva druga rukam' pustim, Pa zaigra po mrtvaci Kao munja po oblaci; Ja u ruci jednoj čašu, A u drugoj — opet čašu, U ustima
Ovi ovde noga uštapljeni, A po vratu teško uvijeni, A na glavam' kape kalajbuće, A u rukam' ono vito pruće, Što čas tamo, čas amo s' gibaju, Pa prutićem okolo šibaju?
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
korabljekrušenjem na sredinu bučna okeana, kad okrenu suncu na rađanje tražeć u njem sebi spasenija - pređe sunce rukam dokučili no vi moćnim tronom zavladali.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
I on smede amo doći. Taki na polje!“ A gospoda poskočila na caričin mig, Guraju ga, turaju ga rukam’, nogama. Kad izide, na polju ga narod dočeka, Smeju mu se, rugaju mu s’: tako t’ i treba!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Iznemože naša snaga — Na kamenju golom spati, S oštrim trinjem, mekinjama Gladna grla prodirati; Radnim rukam’, svim mukama Ne moći ti pomoć dati — To snositi, majko draga, Iznemože naša snaga!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
pa je toke rukam' ustavljao. U drugome (iz pesme Ženidba Milića barjaktara) — rekli bismo — u još snažnijoj slici prikazan je Milić u
Marka Kraljevića, a na vratu sindžir-gvožđe teško, skoči Đemo na noge lagane; sindžir-gvožđe zemlji pritezaše, on poteže rukam’ i nogama, — popucuju ruke iz ramena, popucuju noge iz kolena; al’ je tvrdo gvožđe uvatilo.
se prenu junak iz travice, te on viđe crnijem očima da su njega Turci pritisnuli, a kod njega ne ima oružja: kako koga rukam’ dovataše, te o zemlju njime udaraše, ta u njemu živo srce puca; ubi njemu druga sedmericu, dok mu b’jele osvojiše