Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
na pokrovitelja svojego, i jošte u ovakom položaju, da istrebleniju serpskom klonjaščago s̓ tirjanstva nikomu drugomu ruki svoja ne prostirajut, tokmo pokrovitelju svojemu.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
V obeih modelяh rebenok traktuetsя kak malьый, bespomoщnый, nerazumnый, slabый, zavisimый, samoй sudьboй otdannый v ruki vzroslыh.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Pomrači se i vid moj, ruki oslabili, zgubila sam i snagu, sasvim me satrli. Slavna moja sva hrabrost na Kosovu pade, a tko će me utješit, nejma
Mnogokrat plakah sja Slezi prolivaja, Bogu Tvorcu molih sja Ruki prostiraja: Vinovniče sozdanij'! Osvetli mi duh moj Pri poslednjem izdihaniji, Da uzrju put svoj Kamo az pojdu Iz sego
Vid moj potemni eja, Ruki oslabješa; Krjepost izmjeni eja, Rani mnje zadješa: Slavna moja hrabrost Obrati eja v žalost, I njest utješajaj.
Vašim s pozdravlenijem dražajšeja mojeja matere, dondeže sam uspjeju prijti, procjelovati Vam Vašja prekrasnija ruki, ježe budet, jako že nadjeju sja, v oktovri mjesjacje. Proščajte — Terlaič.” — U Letopisu (str. 144. i 145), uza st. 1.