Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Petri udariše suze. Ona uze njegovu ruku i pritisnu je na svoje smežurane obraze... — Muška ruko!... Odbrano nejakih, a ponose majčin!... Idi, sine!... Majka će plakati, ali će te blagosiljati!... Idi, sokole moj!...
Kostić, Laza - PESME
Jer onda bi tek delila tog ostatka vredna bila, desna ruko, tvoga mila, medna usta, vas, oh, vas!” Šesta noć se tako zbori, šesta noć se tako gori, šesta noć se tako
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Letim s vilom brodaricom, uz Dunavo, niz Dunavo a dan lebdi, senčen pticom, i modri se posustalo. Živo, ruko, šaraj slovo, sentandrejsko krepi kolo! U pređu se spleo snovač: Breme, Viljan, list s Lipove, te Iločac.
Prospe se knjigom svetlost s Jordana. GAVRIL SGEFANOVIĆ VENCLOVIĆ: POLIJELEJ, VINjETA Ne dršći, ruko - hartijo, ne vej: s ljubavnih boja već curi leto.
Ne dršći, ruko - hartijo, ne vej: sa Božur-polja mastila liju u srcast crtež s osam očiju, od čijeg luča (kao da Egej naranči
Ne dršći, ruko - hartijo, ne vej. HRISTOFOR RAČANIN: SLOVO U ZORI BEOČINSKOJ Tek listak žut sam među inocima. Sa smežur-šaka
Ćosić, Dobrica - KORENI
Sveta ruko, zgromi me sad, mislila je i dugo i strasno pritiskivala usne na hladan kamen grobnice, ulivajući u njih svu svoju krv
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
ne bi njini svijetli pogledi veličestva nebesne prelesti svekolike mogli pregledati; ti l' se, slaba, usuđuješ, ruko, da opišeš poljah nebesnijeh veličestvo i krasotu divnu i angelska vječna naslaždenja?
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
»Starmali« 1882. VIKTOR IGO Umovi s’ dive, duše se dive, Srca se dive veličini tvojoj, I mnogi, ruko šireć’, Jadikuju Bogu, Što s’ tako velik’, pa te Zagrlit’ ne mogu.
Miljković, Branko - PESME
svojom ljubavlju hraniti treba u ovom izobličenom prostoru čija smo polomljena rebra iz čijeg kamena čudovišne ptice vire Ruko ispružena prema drugoj obali kloni Ako smo pali bili smo padu skloni Ovde je noć što se životu opire TIN S druge
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
ona, zbori ona Starim glasom reči ’vake: „Moj porode, sav moj rode, Rano slatka, gorka muko, Nezgodo i desna ruko, Moji boli, moj meleme, Vi premili sinci moji!
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Serdari, kapetani, vojvode! Slobode svete tvrdi stubovi! Propalog carstva ruko čelična! Nasilja turskog plahi potope! Planina ovih sjajni oklope! VL. VAVILA: Oh, kad te videsmo!
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
da bi majci ostavio duge mučne trenutke prisećanja (Okretala, prevrtala s njome,/ Pak je ruci tijo besjedila:/ "Moja ruko, zelena jabuko!/ Gde si rasla, gdje l' si ustrgnuta").
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Takva su i ova: Moja ruko, zelena jabuko! Snaho jelo, nenošeno zlato! O ti bane, oči obadvije, s kojim majka ide po svijetu, po svijetu i po
Uze majka ruku Damjanovu, okretala, prevrtala s njome, pak je ruci tijo besjedila: „Moja ruko, zelena jabuko, gdje si rasla, gdje l' si ustrgnuta! A rasla si na kriocu mome, ustrgnuta na Kosovu ravnom!
Ta neka te turski car ne jaše!“ Prebi britku sablju navaliju: „Navalija, moja desna ruko! Ta neka te turski car ne paše!
Njega traži na kulašu Janko, tražio ga, pa ga pominjaše: „Đe si, Vuče, moja desna ruko? Mene prođe moje četovanje!“ Tek što Janko u riječi bješe, al’ eto ti Mandušića Vuka i on vodi od Kladuše Muja, vezao