Upotreba reči ručanice u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Strahinja se osvrte još jednom. Od Ovčine se ništa više ne viđaše. Oko male ručanice behu se ispupili pod onim orahom, pred kućom Purkovom: čiča Mirko, Ćebo, Srdan, Đilas i drugi odabrani ljudi iz sela.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

I naumi da sve kaže Lazaru. I, baš na Ilijindan, oko velike ručanice, srete se s njim u šumi. — Jarane! — reče. Lazaru pade mraz na obraz, ali mu ne bi na ino. On se odazva. — Akobogda?

On zapeo iz petnih žila da mu ona ne odmakne... Gonili su se od ručanice do zaranaka, i nijedno odmaći ne može... Znoj je kipeo, ali se nijedno na to ne osvrtaše...

I izvidaće se... Još su ga štošta o pojedincima raspitivali, a Stanko im je o svemu pričao... I razgovor se oteže do ručanice. Tada se postavi sovra. Popa i Jova digoše se doma. — Da ručamo! — reče Aleksa. — Danas nećemo!...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti