Dučić, Jovan - PESME
III Ti si luka gde se saviju sva jedra, Put kud bespovratno pređe noga naša, I sedam vlašića jednog jutra vedra, Poslednja molitva i poslednja
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Devojke uoči mlade nedelje ili petka otkinu granu od bršljana na koji je pao poslednji zrak sunca, saviju je u venac i kažu: »Sunašce na zahodu... daj da u snu vidim svoga suđenika«.
leči i groznica: nađu se tri struka b. iznikla iz jednog korena, pa se sastave vrhovi, saviju na zemlju, pritisnu kamenom, i ispod njih ‹se› bolesnik tri puta provlači; posle toga bolesnik strukove noceče,
Trojanović, Vatra, 238). Narod veruje da je ona lek od crva kod stoke. Njen vrh saviju k zemlji, pritisnu ga kamenom i govore: »Ja te evo reštim (zatvaram) i neću te pustiti dok ne ispadnu svi crvi iz rane