Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Šta je naše zlo? Eto i njega, Rakosavleviča, samo zato što ga je primio u kuću, čeka kazna. Za dobrotu i samilost ljudsku. A što je najgore, nije on, Isakovič, jedini nesretan.
– pre svega, treba, u Rosiji da protumače, da su potrebiti, i da su došli, da izbegnu siromaštvo, pa da, onda, probude samilost rosijsku, i Rosija poradi da im se beda ublaži i Turci dozvole da svoja zgarišta i sela podignu.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
U njegovim nazorima pukotina nema: tu je iskrena, mada površna samilost prema socijalno obespravljenima, poetična i uspavljujuća religioznost, romantičarski, natklasni patriotizam.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Njegova intenzivna »radost života«, njegova ljubav ka prirodi, »samilost«, saosećanje sa ljudima, jako socijalno osećanje, sve to nalazi snažna izraza u svima njegovim delima.
Pandurović, Sima - PESME
Sve liči na doba rânoga aprila, Na obmane dana ponosnih i čednih, Samilost i setu osmejaka jednih U kojim je vrednost života nam bila, Sumorna i teška kao crna svila.
Trebalo bi znati Čitav jedan rečnik! Roditelji, mati, Prijateljstvo, vernost, braća, žrtva, drâga, Otadžbina, narod, samilost, poštenje — Sve reči koje su otišle bez traga. Pa kult mrtvih, onih o kojim se sanja!...
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Skrivaju nam istinu, iz samilosti. Skrivaju nam samilost, iz obzira. Trude se da zagluše svoj očaj umorom tijela, zatrpavaju svoje beznađe požrtvovanošću.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
U njegovim živim očima, u milosti glasa i blagom dočeku osjetiše sada razabranije braća njegovu očitu samilost prama njima.
Umrijeću od tuge! — jeca mu u suzama. . . On osjeća da ga njene vrele suze kvase, i samilost ga svega prožima. Pomogao bi joj, ali kako? Došao je da steče novaca, pa da se vrati, a ona, eto hoće da ga omete.
I osjeti se čist od bludnoga grijeha. Osjeti ovoga časa prama njoj čistu ljubav, samilost, nešto slatko, pomiješano sa strasnom grkošću — i osjeti potrebu riječi, objašnjenja. —Morača!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Mekani njegov glas u onoj toploj noći, kada je sve opšivalo, budio mu iz duše djetinjsku, bratsku samilost. I on se obrne Juri i upita ga povjerljivo: —A kako tvoji živu? —Moji!
I k'o da osjetiše jedno prama drugome jaču ljubav i samilost, uhvatiše se za ruke i, u hodu mašući njima, požuriše da čim prvo stignu u varoš i da naliju fučije.
Na dogledu truda i rada toga izmučena ljudstva i svakidašnjih briga za izdržavanje, budila se u njemu sve to više samilost i ljubav prama patnicima.
Ljuto bi me ucvijelila ako ne uzmeš, — govori joj on glasom u čijem zvuku osjećaše se ljubav i samilost; obgrli je i tiska joj novac u ruku. Devojka se ne brani, ali neće novaca. On jednako navaljuje.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Zar ti krvoločni ništaci, što se kao pobesnela paščad ostrvljuju na njihove živote, zaslužuju istu onu samilost i brižnost kao oni, čestiti ljudi i dobri hrišćani? Gde je tu pravda?