Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Poslje strašna njegova karanja, koga nebo jošt viđelo nije, legioni dva vjerne vojvode zabunjena pognaše Satanu i njegovu izgubljenu vojsku, na granice neba doćeraše, ugnaše ih u bezdnu nesitu rasplamanu smradljivom stihijom;
po pučini dug prirode strašni da ispune; tamo zmije veličine grdne, krokodili, gadna čudovišta, u mrakama čekaju Satanu; tamo lete užasne furije s krikovima adu priličnima, smirit sebe u mrake ne mogu, iako je njihova stihija, jer ih
Pušti str'jelu sjajnu i krilatu iz svojega almaznoga luka na Satanu, grdna otpadnika, na njegove mrske legione; i krilata poleće strijela u ognjenoj velikoj koloni.
Svemogući pobjeditelj sjajni tek strijelu gromonosnu baci iz silnoga i zvečnoga luka na Satanu, neba otpadnika, i porazi nevjerne polkove - u trenuć se munje upregnute u sveštenu tvorca kolesnicu dugom k jednoj