Upotreba reči sati u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

1874. JEDNA NOĆ PRIPOVETKA IZ KALUĐERSKOG ŽIVOTA Oko pet sati popodne stigao sam u Krivi Vir; to je selo u podnožju same Čestobrodice i Rtnja...

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

’ — Kažem mu ja, da od naše nahije do Sokola ima 4 sata, do Užica 7, a do Drine 8 sati. — ,A gde su njine žene i deca?’ upita dalje car. Ja mu kažem da su sa sobom odveli. ,A gde su vaše žene i deca?

To je bilo u ićindiju kad su pošli, baš onaj dan kad su naši razbijeni, 18. aprila. Kad bi oko 4-5 sati noći, ali stric dođe.

On uze oko stotine svoji̓ momaka i ode. Tek prošlo četiri — više li manje li — sati, dotrča meni u Valjevo momak: „Muštuluk, neli, Hadži-beg noćas uteče natrag na planinu”.

dekembra) i u 1 sat po poldne sednem u kola. 14. dekembra. Putujem danjom i noćom. 15. dekembra. U vtornik u 8 sati dođem u Vjenu. Kod „Zlatne kruške” noćim. Iz Novog Sada u Beč za 4 i po dana. POSLOVI S RUSIMA Dekembra 15.

— 17. dekembra rano u 8 sati odem g. Nedobi i sve mu po redu prostranije izjavim: da sam doneo polnomoščije i pečate vojvodske, da možemo po sovetu

Kazao mi je Nedoba da odem do Bulgakova, i da mu javim da su sva prošenija gotova. 22. dekembra u 10 sati otišao sam u kancelariju Bulgakovu; on skazal: „Pridi u 12. čas.” Otišao sam u 12.

Nedoba skazal da nema jošte nikakvoga. 24. dekembra rano oko 9 sati odem Nedobi i pitam: ima li kakav odgovor, — kaže da nema, no da odem kod Bulgakova da ga sam upitam.

U 12 sati odem Bulgakovu i pitam: ima li kakav odgovor. On mi skazal: „Poždite, jošte ne prišlo od imperatore.” Ja skazal: „Budem

i pročaja. 31. dekembra u b sati odem kod g. Nedobe i kažem da smo bili kod austrijskoga Hudelista i da smo mu predali u ruke prošenije koje će on dati

januara 1815. god. Nisam odlazio g. Nedobi. 2. januara takođe, imajući posla drugima odlaziti. 3. januara rano u 8 sati odem g.

u 10 sati odem u kancelariju, gdi čekam čitav sat, a dođe g. Bulgakov. Skazal jemu: „Vaše Prevashodstvo, mi po sovetu vašemu sva

„Horošo, ja o tom s grafom progovorju, a vi zavtra pridite.” 4. januara u 10 sati odem kod Bulgakova i javim se u kancelariji.

Dučić, Jovan - PESME

119 LjUBAV 120 SONATA 121 TAMA 122 DOSADA 123 STRAH 124 EKSTAZA 125 ZAMOR 126 REFREN 127 VRAĆANjE 128 SNOVI 129 KRAJ 130 SATI 131 STIHOVI 132 PESMA 133 SUZA 134 RAPSODIJA 135 MIR 136 RASTANAK 137 VEČE 138 IZMIRENjE 139 PUT 140 GAMA 141 SUSRET 142

Prošle su zvezde i sati; I talasi pod lukom mosta; A svu noć ja čekah da svrati Nekog svog neznanog gosta. Sva koplja jutra duž neba, Sva

svagda prohuje, I kad opet htedneš čuti moje ime, Hoću da se ono u tvom srcu čuje Kô šapat poljupca i uzdisaj rime. SATI Kako brzo živim! Kako sati dugi Prolaze, kô bele ptice.

SATI Kako brzo živim! Kako sati dugi Prolaze, kô bele ptice. Nit znah samo Čim su povezani jedan dan za drugi, Niti kad zapitah: zašto sve, i kamo?

PESMA SUTONA Sutoni bez šuma tvojih koračaji, I tama bez tvoga šapata, i sati Prvi kad se nema više šta da taji... Prve prazne staze kroz rogoz i vlati. Ova čar čekanja praznih i bez méne!

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Ah, kako je ona to umela da priča! Sasvim, sasvim drukčije nego Gustav Droz2! I tako polako preturismo deset sati. — Spava li ti se, dijete? — Bogami mi se spava, mamo. Kupao sam se! — Pa hajde da ležemo! Legosmo.

Osećao sam kako čiča Đorđe ne vidi to plavetnilo i — kad sam se probudio — video sam da je devet sati, i da je moja mati, zabrađena, držala pod miškom jednu veliku pletenicu i u ruci bocu s vinom.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Morate uvek pet opcigovati, — veli pop Ćira, — pa onda je taman tačno toliko sati. — Pa pre ste opcigivali četir? — The, pre onako, a od nekog vremena ovako. Sad ovako poč’o, pa šta mu znate?

— Ju, zar već! — zaustavlja ih gospoja Persa. — Pa vi’te da nas vaš sat opominje. Sedamnaest sati; ako to nije dockan, onda nikad neće ni biti. — Ta man’te ga dođavola! — veli gospoja Persa.

baš bi’ ga pitala misli li se tako svu noć špacirati, pa bi’ mu poslala bokterski rog, bar da znamo noću kol’ko je sati!

I fala na dočeku. Al’ baš je bilo sve lepo! Ta nije da ću duvati u rog, da već niko neće znati kol’ko je sati!.. I tako odlazi Nića, a neko od ukućana ga isprati do avlijskih vrata i zatvara ih za njim, po se žurno vrati u toplu

Te noći, tako uz gajdaša, izduvao je veseli Nića bokter hiljadu i nekoliko stotina sati. Sreća te je sve po selu spavalo kao poklano, pa ga niko nije mogao kontrolisati u radu i sutradan tužiti za tako

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Kao sreće radi, ostavi dva talira i obeća da će sutra opet doći. Sutradan eto Čekmedžijića već u sedam sati u posetu. Mileva još spava. Probude je. Ljuba je nešto zamišljen. — Pa šta, zar frajla-Mileva još spava?

Načuje da je taj notaroš izdaleka rod gospođi Jelki Siridžićki. Sad je već znao koliko je sati. Zna da neće ništa biti od ženidbe; već mu je gospođa Jelka pobila cenu. Belkić ne piše ništa.

Afrika

On o tim plantažama baš razmišlja određeni broj sati. Po njemu je to jedini način la čovek dođe do odluka, jer lenost misli sprečava čovečji rad više no lenost pokreta.

„Idem sutra u Man!“ kažem sebi i ponova tonem u san beskrajno srećan. Nekoliko sati ranije ja sam prvi put u životu čuo za Man. Ujutru polivanje vodom od koje se ježi. Kinin.

Smeje se, zadirkuje ceo svet, nudi im svoje sasušene grudi i trbuh. Najzad evo pravih sveštenica Noi i Sati, na ramenima mladih fetišera.

Međutim, dok smo večerali, mladići iz tog sela donesoše na ramenima Noi i Sati, male fetišerke; položiše ih na prag kolibe i nestaše pre no što smo i uspeli da se objasnimo.

Odjednom nagla tropska noć pokriva nas i zaglušna larma insekata diže se oko nas. Produžavamo još nekoliko sati kroz noć da bismo izišli na prvi kampman.

Ići ćemo, ne kamionom već renoom Fontenovim, koji će nas za nekoliko sati prebaciti u Sikaso, na dvesta pedeset kilometara od Boboa.

on je preduzeo na sebe da me prevede u Sikaso, i zbog toga ima da učini pet stotina kilometara, terajući jedanaest sati po terenu koji ima da, do krajnosti, iznuri i njegovu pažnju i njegovu mašinu. Gledam sa kim ostajem.

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

JANjA: Kirije imon! Koliko sum krajcari već dao kroz to prokleto gitar! JUCA: Gitar-majstor je već pet sati zbog žica propustiti morao. JANjA: Da ti kerveros nosi gitaru, da ti nosi modu i moju pametu!

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

I, kako je Pavle, posle, braći, pričao: „Kirasir ode, a zakaza mi rendez‑vous, u osam sati, sjutra!“ U to vreme, prema planu grofa Merci, ceo Temišvarski Banat imao je biti isprepletan drumovima, koji su se

Tek posle nekoliko sati vožnje, po brdima, šumama, krčevini, rupčagama, Budim nestade iza njih u daljini, a kola počeše da silaze, lakše, na

Zna da je nastupila neka čudnovata konstipacija, ali ne bi znao reći otkud da bude smrtonosna. Kroz nekoliko sati, međutim, ova će životinja biti crknuta. Bila je tako lepa. Plemenita pasmina. Ponos ergele. Skupocen primerak.

U nedoumici šta da radi, Isakovič je bio seo, na svoju postelju. Moglo je biti oko deset sati, to jutro, kad Isakovič ču neki razgovor, pred njegovim vratima, i neki ženski smeh. Neko je zalupao na vrata.

Ta kukavica, pomisli Pavle, kukaće, tako, tu, i kad on ode. Sati će odbijati, svud na svetu, i kad Isakoviča više ne bude bilo.

Pavle je proveo nekoliko sati u velikoj kujni, koja je bila, ujedno, i trpezarija, a u koju se silazilo između gvozdenih ograda, kamenitim, strmim,

On je jahao, pognute glave, nekoliko sati, za tim svojim sunarodnicima, a posle se vratio. Uveče, kad je toplo i svetlo, od Sunca, koje zalazi, Isakovič je imao

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Zatim smo videli kako se nekoliko desetina metara dalje, na rampi, pali svetlo. - Znaš li koliko je sati? - rekla je Rašida glasom još uvek zaptivenim od trčanja, a ja sam odgovorio da nemam pojma. - Ja imam - rekla je.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Jedno pre podne, obučem se lepo, pa idem upravo u kuću Tatijane Uglješine. Bilo je osam sati. Uđem u dućan, onde samo Tatijana, baš je meso ređala.

A da, došao sam zato tako rano, da vidim je li uranila, je li obučena, da li se ne češlja u deset sati, kao neke frajle. Badava, dopadne mi se; sad ću odmah kratak račun načiniti.

treći dan pred veče pošlje gospođa Tatijana jednog svog rođaka k meni, i javi mi da dođem, da će me pre podne u deset sati dočekati. Jedva dočeka’. Odem tamo, al’ devojka lepo al’ ne skupoceno obučena, al’ tek ipak malo paradno.

Kakve su sne morali imati gospodar Sofra, Krečar i Čamča? VIII Sutradan u deset sati je već štatarijalna komisija tu. „Štatarijum” je već bio objavljen.

Četiri čoveka i pet instrumenata. Počinje se u sedam sati; tako je bar na bileti zakazano. Već udarilo sedam sati, počnu svirati „polonesmarš”.

Četiri čoveka i pet instrumenata. Počinje se u sedam sati; tako je bar na bileti zakazano. Već udarilo sedam sati, počnu svirati „polonesmarš”. Šamika čuje muziku, već je obučen, ali neće pre osam na bal.

Šamika čuje muziku, već je obučen, ali neće pre osam na bal. Soba im je u avliji, i sve se čuje. Već je osam sati, a bal još ne počinje. Ima u drugoj sobi još nekih sa strane, i tu čekaju da započne, pre neće.

Već pola devet, a nema nikoga. Gospođe i frajle već su obučene u sedam sati, pa se još ne miču. Gospođa kasnarica Šepsovica, sa svojom ćerkom, gotova, tako isto Krauzovica i Gajzingerovica, sa

Pozovu ih na ručak u jedan sat posle podne; na to se obreknu. Legnu spavati. U jedanaest sati se probude, obuku se, pa u pola jedan na saonicama odu Polačekovima. Budu lepo primljeni.

— Ako gospodin Kirić hoće, onda ćemo i mi. Gospodar Sofra pokloni se. Privoleo se. — A u koliko sati? — Opet u sedam. — A mogu i ženske doći? — pita mladi Polaček. — Dakako, banda će opet svirati.

Mesojeđe su, pa jedan dan može se propustiti. Neće se kod kuće večerati. Spreme se i odu Čamči; baš je sedam sati. Kad dođu, Čamča je za njih spremio u uglu jedan sto, odakle sve mogu videti, a ne mogu im dosađivati. Tu se smeste.

Šamika misli se. — Dobro, osam dana od danas, u pet sati posle podne biću ovde; gotov sam na sve. — Stoji l’ partija? — Stoji. — Dajte ruku, držim vas za čoveka od reči.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Oko pet sati, otprilike, probudila se i setila konja koje joj Aranđel beše darovao, pa je slabim glasom naredila da im se odnese

Oko sedam sati zaiska da odgrnu zavese i da puste unutra vazduh letnjeg večera, u kom se stišavaše napolju sve, i lađe, i stada, i dugi

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

koliko kasne za svojim životom, neuspeli — koliko je uspeh odmakao ispred njih, bolesni — koliko im još preostaje sati, ilegalci — koliko treba čekati dok se ne rasprsne paklena mašina, policajci — hoće li naići neko sumnjiv,

vesti ili izveštaj o vodostanju, pa će minuti određeni za slušanje pobeći u nepovrat, nenadoknadivi kao izgubljeni sati sreće, koja može stići kasnije i biti drugačija, ali nikada ne onakva kakvu smo očekivali onda kad smo je zauvek

Tačno u osam sati Jelenina baka je otvorila teglu sa višnjama i višnjevačom i pitala nas hoćemo li višnjevaču ili višnje.

Film je bio fenomenalan, na časnu reč! Igrao je celo jedno poslepodne, ali ne i uveče, i ne na matineu u deset sati, čoveče! Koja je to bila masaža!

i ubeđivao se da ću i sam jednog dana, kada za to dođe vreme, krenuti tamo gde se restorani ne zatvaraju u jedanaest sati i gde ima muzike čak i ponedeljkom, a stalno sam mislio na Veru kako putuje prema Vavilonu, kuda su je oterale naše

Kako samo pastoralno zvuči ona divna melodična rečenica — poziv: »Care, care, kol 'ko ima sati?« Plavi se ljiljan u dolu, lelujaju se trave na aprilskom vetru, nadimaju se pletene košare pune ukusnih poslastica...

Dvanaest sati udara, Tamnica se otvara, U tamnici nikog nema, Samo jedan popa drema; Hajmo, popo, napolje, Da vidimo kako je, Kako

Novčanica je ležala na stolu čeznući da je neko podigne. Ali niko je nije uzeo. Sedeli su ćuteći. – Koliko je sati? — upita čovek, tek da nešto kaže. – Ne znam — reče kaluđerica. — Nemamo sata. Onda su čuli grmljavinu aviona.

Nekoliko sati kasnije, on i Pufko su bili jedini gosti kafane na trotoaru. Sedeli su ispunjeni osećanjem da se nikada nisu ni dizali

Tane je putovalo dvadeset i sedam godina, sedam meseci, četrnaest dana i šest i po sati, od Trusine iznad Dabrovog polja, preko Gacka.

– Šta radiš tu? – upita devojčicu. – Ne mogu da spavam... — odgovori dete. – Znaš li koliko je sati? Devojčica nije znala. Bilo je tri i pet. – Hoću da mi završi Pepeljugu! – Smesta da si otišla u krevet!

Poslednjeg dana decembra, oko pet sati posle podne, trolejbus se sasvim očisti. Sem nekog pijanca koji je kunjao na sedištu za ratne vojne invalide, u njemu

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Okrenem 684-798. Znam da je, već od pet sati izjutra, tamo. „Jesi li krenuo?“, pitam ga. „Mučim se, a ti?” Ponekad mu reknem dobrojutro, pre nego što on sličan

Milićević, Vuk - Bespuće

Dani su mu. bili isto tako pusti i bezbojni. Diže se oko devet sati, rashladi lice vodom i silazi u baštu, gdje leškari u hladu, dok se sunce lomi kroz granje šljiva i jabuka.

se kao žive vatre Jana Husa i Žiške, uvjeravao se da onaj zna još stotinu stvari o kojima može da priča po nekoliko sati i da mu probija glavu kako su Česi prvi slovenski narod. I ne smjede da ode.

Radičević, Branko - PESME

81. Deset sati e to bije, On od odra svog ustade, Pa se brije, pa se mije, Pa s' u ruvo dično dade, I dovati cigaricu, Pa ajd'

A kad dođe do šest sata, Oseti se svoga zlata. 84. U šest sati po nju ode, No da vrgnem sve nakratko: On uživa svake zgode I provodi mladost slatko, Ni poturi bela danka Bez

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

SELjAČAK 93 BRAĆA 98 BOMBAŠI PRED MUZEJOM 101 PLAVI LONČIĆI 105 RELEJNA STANICA 109 MILOŠ LISAC 113 ORASI 118 KOLIKO JE SATI 121 NE TRAŽI JAZBECA 124 ARTILjERAC MARKO MEDIĆ 127 NA RAMPI 131 DOGAĐAJ U MILICIJI 135 TREBA NALOŽITI

— Da, da. U po dana, u po noći, kad ti god drago, samo ga otvoriš, a on ti cak, cak! — toliko i toliko sati. Ehe, dragi moj, a ti ne znaš ni na koliko si mjesta šupalj, a kamoli što drugo. Djed poučno digne prst.

Brat Sava, stari noćnik, jedini se prenu na taj jedva primjetljivi nagovještaj svojih sati. Premjeri čitavu družinu nekim sasvim novim pogledom, izbistrenim i budnim, prikova oči za napuštenu sliku,

I on volio orahe, živa ljudska duša. KOLIKO JE SATI Danonoćno u borbi, bez predaha i odmora, gura čuvena Krajiška divizija od Aranđelovca prema Beogradu.

brzinu je naučio kako se „čita“ vrijeme, pa otad malo-malo a on virne u spravicu i svečano Objavi: — Toliko i toliko sati, a naći će se i neka minutica kusura. Je l jasno, drugovi, a?

Niko od njegove družine u blizini nema ure. — Ma zna li iko živ koliko je sad sati, zakon ga ubio? — Kako će znati, de? — urazumljuje ga Boriša.

Momčina se poispravlja na utrnula koljena, savija dlanove oko usta i glasno se prodere: — Ehej, Švabo, koliko je sati, zdravlja ti?!

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

Kaku sablju, pitam ja, kaže: onu u sobi. Ajde da vidim. A osećam kolko je sati. Uvede ti ona mene u sobu... MUSA (u razgovoru sa Husom): Znam samo to, kad aga kine, ti misliš otkrio se preko

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

A baka će njemu: — Sad ti drugo ne preostaje nego da seš kravu. — Jest, kad bi mi se krava dala sati! — reče on. — Ne trebaš se za to bojati, — reče baka — samo probaj pak ćeš vidjeti.

Mali, kad je vidio oca da pazi hoće li posati kravu, nije hteo taj dan sati. Čovjek dođe kući, pa reče ženi da tu nema ni traga od kakvoga sanja, jer on je dobro pazio, pa čitavi dan nije mogao

Kad ona tamo, ali dečko, baš kao uprkos, opet pod kravu, pa počne sati da ona vidi. Ova sad kad došla kući, počne čovjeku: — Čuješ, čovječe, evo ja ti i pošljednji put velim, ako nećeš krave

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

(Opet udara sat.) Koliko to izbi? LjUBA: Dvanaest, majka. STANIJA: Kako dvanaest? Zar do akšama da ima dvanaest sati? LjUBA: E, sad se više ne broji po turski. STANIJA: Da kako? LjUBA: Po nemački. STANIJA: Po nemački.

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

Eto joj obraz, eto joj nos, veštica, nije se ni umila, nego spava do deset sati, pak onda ovako podbuvena u skitnju. Čekaj malo, naučiću ja tebe pameti.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Otišla sam, ne provalivši tajnu tog njenog kaputa ... Bilo je pet sati i, za razliku od letnjih meseci, već je skoro pao mrak. Vatra u furuni se odavno ugasila.

Gledajući ih, čovek bi pomislio da je u šest sati zakazano padanje sekira. Tako i ja izaberem nešto kao cilj i odvojim pešaka najužurbanijim korakom.

Dve porcije pet hiljada lira! Stigao sam do Beograda za osam sati mojim „roverom“. Nema šta, sjajna su to kola, mada koštaju devet miliona! I zamisli šta mi se dogodi!

Ima li šta lepše od pušenja? Sedite i lepo pušite, ispuštate dim po dim i tako osam sati dnevno, a svaka popušena cigareta izvan tog vremena plaća vam se kao prekovremeni rad.

Najzad, snabdeven spiskom stvari koje treba da pokupuje, on oko desetke optimistički kreće ka pijaci. Dvanaest sati — njega još nema, pa nema.

dame, a danas sve sam šljam, šoljice od kineskog porcelana iz kojih se stvarno, ali stvarno,a ne kobajagi, pio čaj u pet sati — sve je to pripadalo nekom drugom, nekom pravom, sve to danas ćuti kao zaliveno u našim rukama i seća se nekih soba u

Matori se vraćao u najboljoj mogućoj formi, sa crvenim karanfilom zataknutim u rever. Svi dobro znamo koliko je sati, kada to društvo solo-drinkera iz „Tri grozda“ počne jedno drugom da uvaljuje karanfile!

Nosi kapute od tvida, pantalone od sive kaše, a pre nego što vam odgovori na pitanje „Koliko je sati?“ — gleda u vas onako malo iskosa, žmirkajući jedno pola sata, kao da upravo razvrstava vaš tip u kartoteci odbeglih

Nije da sam snob ili nešto slično, ne daj bože, ali ne znam šta bih sve dala da na jedno pet-šest sati iščezne onaj olinjali monstrum od kredenca iz kuhinje, koji bakuta ne bi nikome prepustila, ni za svu kišu stilskih

sve je lažnjak, samo niko ne sme to sebi da prizna, pa tako izdržavaju nečiju tuđu predstavu o otmenom životu, a sati prolaze li, prolaze i Nova godina samo što nije stigla!

imati nove džempere i cigarete u svakoj fioci, da će matori postati poznat i van okvira „Tri grozda“, kad — dvanaest sati, a Nove godine nema. Truba! Dvanaest i dvadeset -— nokat! Pola jedan — e, tu se već kao malo zabrinem.

godinu —Isti slučaj — počne on priču — čekam ja Novu godinu: dvanaest sati — nema je! Dvanaest i pet — ona ne dolazi. Pola dva — još ništa.

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

MARKO: Hm! A gospođe? JELICA: U Beču prve dame i otmjene frajle ne znaju šta je posao, nego spavaju do devet sati; u polak deset donese im štumadla fruštuk; zatim ustanu i dadu se obući u negliže. — O, tatice, taj negliže da vidite!

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Ponoćna jeza i sati hudi, jezero vrije i neman gudi. Ko će junaka od sna da budi? Blista u gori, pod samim vrhom, vrelo pod jelom

Od sinoć Mjesec kod kuće nije, a baka čeka... prolaze sati... Moraće, bogme, i da ga bije kada se zorom u dvore vrati. Niti je sluša, niti je pita, čitave noći po nebu skita.

Kome se nada, koga li čeka, ko li to ima s pučine doć`? Nikoga nema da mu se vrati, a starac čeka, prolaze sati, niže se lanac dug; nada se mačku, slavnome lovcu, ribaru smjelom i moreplovcu, bješe mu vjeran drug.

Uzalud zovu daljine drage, starini tužnom nestalo snage, sve mu je manje riba. Zaplaka starac za noćnih sati: „Mladosti moja, vrati se, vrati!

“ Dok burno more okolo ječi, kapetan čuje starčeve riječi, tužaljku druga draga, prati ga šapat iz noćnih sati: „Mladosti draga, vrati se, vrati, davno me izda snaga.

Vrti se žrvanj u setnom huku, oblačni sati sporo se vuku. Jednoga dana Žuća i Toša močvari krenu šetnjom; nad njima oblak, leden i težak, odiše snežnom

Od toga dana putuje vreme, beskrajni teku sati, a Žuće nema, zauvek nema, nikada da se vrati. Ponekad samo ugledam senku poljem se snežnim žuri.

Neka se Guska u šumu svrati da joj ga tetka vrati. Sastanak u pet sati MEDIN OGLAS Mrkonjić Medo iz Gluve Dolje, zverka mekane duše, moli pčelara za nauk mudri kako se pčele guše.

Dubim, ljubim i gubim: čitav sam bunar izdubio, pola sam sela izljubio, tovar sam sati izgubio, dok sam ti mudri savet kao iz topa ubio.

ulovih jednom kornjaču staru, pa joj na leđa urezah „šaru“: „Najbolji dečak da mi se vrati, izgubljen davno u devet sati, suvim ću zlatom njega da platim.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Hteo bih da vidim koliko je sati. — Ne, ja ne pušim, pa i ne nosim. — Mislim da je dockan i da bi trebalo spavati. Doviđenja!

Idem da legnem: sutra treba rano ustati. Imam ipak nekoliko sati za spavanje. Pokatkad se, i samo za jedan sat, čovek odmori kao za celu noć. Ja spavam izvrsno u vozu.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

Oni tuku i pet, i šes, i sedam sati, po trojca na smenu, i ništa! Oni ga tuku, a on im ćuti ko kap! Sve što zna da im kaže, to je ne znam!

JELISAVETA: Kolko može da ima sati? VASILIJE: Ne znam. Satom sam platio prenoćište u Požegi. JELISAVETA: Ona me tikva danas tako prostrugala, da sam

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

U Tebi jedan orač peva, i u zimsko doba, prelivši krv, kao vino, u novi meh. A kad mi klone glava i budu stali sati, Ti ćeš me, znam, poljubiti kao mati.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Ja padoh i probudih se. Momak lupaše na vrata žestoko i vikaše: — Ustajte, ako Boga znate, sad će osam sati. Odocnićete za školu. Ova me reč otrezni bolje od svakog tuša.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

deco, hteo bih nešto znati, To me golica, ko žito što šašolji godine rodne: — Kad se kazaljke poklope na dvanaest sati, Kako sat zna da li je ponoć, ili podne?

Tu ukori, tamo izda zapoved, Nadgleda poredak i raspored Ulica, tramvaja, sati, auta, Pun korisnih saveta i naputa... U zimu i u leto, uvek isti je Veseli Beograđanin Dimitrije.

” Uđe u voz na postaji Nevrze, I za osam sati vožnje prebrze, Stiže u grad pun društvenih pregrada, Gde se živi uglavnom od nerada.

GOST Prvi put je jutros u grad Došao jedan Lukac Mlad. A za njim, oko devet sati, Sunce je počelo da se zlati. Proleće je tajnu poruku Poslalo u grad po Mladom Luku: Za dva-tri dana, dve-tri noći I

Prosto brdsko cveće: Aj, niko ga neće! A bundeve žute Deset sati ćute. Ćute, nedirnute. Sunce gleda U teglu meda.

Đak sa knjigama, konj pred bičem, Lampa što svetli nikom i ničem. Mali autobus u sedam sati Ode, da se nikad ne vrati.

Sat pre venčanja, u crkvenoj porti Nestade, ko u zemlju da potonu... Sedam su sati moji svatovi Čekali, i poglédali niz bulevar, Dok im se ne iskriviše tanki vratovi, I ne shvatiše u čem je stvar.

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Odmah je na toj dubini počela raditi ribarska kesasta mreža »strašin«, koja je vučena po morskom dnu punih jedanaest sati bez prekida.

Vučenje traje po nekoliko sati, za koje vreme mreža guta sve na šta naiđe na svome putu. Kad dođe vreme za njeno izvlačenje na brod, ovaj se zaustavi,

postepeno od ostrva Fajal u pravcu plodišta, mreža se spuštala u sve veće dubine i iz ove, posle vučenja od po nekoliko sati po dnu mora, izvlačila na površinu vode, a odatle na ribarski brod, sve čudnovatije morske organizme, među kojima je

Rakić, Milan - PESME

Čekam, a lenjo prolaze minuti, I sati biju na tornju daleko. Već zora sviće, blede mlečni puti, A ja još čekam, — i večno bih ček̓o!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Žmureći; Koliko je sati? — Koliko juče u ovo doba). Ovakva odgovaranja i nadgovaranja mahom se čine po sazvučju prema pitanju — slučaj i kod

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

SKITNICA: Nema tu šta mnogo da se misli. Niko čoveka ne laže ko sam sebe. Nego, kolko je kod vas sati? IKONIJA: Saće deset. SKITNICA: Moram da požurim ako mislim da stignem. Vama na svemu fala!

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Udari dvanaest sati; čujem gdi zapovedi mitropolit „Jelo na astal!” — i iziđe u salu. A kad i mene tu opazi, čisto se upropasti i užasne.

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Pod očima trava mirno veje. Žuta se lala u njoj zlati I klati i tako teku sati. O DAJ MI O daj mi uspavanku od slapa U budni san što obara I svet nepoznati otvara Kao raširena mapa.

A onda: pokret ma kakav (prah u letu) Seti me kako stojim u tuđem svetu. KULA NA PESKU Nije li kasno (sati jutra idu) Dodati opet neku reč toj hrpi Reči, što leži odavno u krpi Korica, negde na rafu, u zidu?

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Praktičan i imućan, Pavle Nešić je poslao sina na trgovačku akademiju, u Beč. Svako prepodne, oko deset sati, Sima terdžuman stoji na uglu Simine i Kapetan-Mišine ulice, gde je u njegovo vreme, po prilici, prolazio sokak što je

Onog dana, 3. juna 1862. godine, ovaj je prostor izgledao drukčije. Vili su prvi sati popodneva, i nedelja. Sima, tumač u srpskoj policiji, stajao je kod otvorenog prozora; od neba nad Kalemegdanom,

) Čim je Sima ubijen, i Nišlija je teško ranjen; umro je za nekoliko sati. Na padinama i prema Dunavu i prema Savi, pukle su stare mržnje.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

U devet sati pre podne bio je neprijatelj neograničeni gospodar varoši, i otpočeo ono na što je svaka plaćenička vojska imala svoje

U deset sati pre podne izbi na više mesta obezglavljene varoši veliki požar koji, potpaljen po naređenju Falkenbergovu, a razbuktan

Pre dva ili tri časa ujutro retko je legao, a katkad, bome, ni pre pet ili šest. Onda spavaše četiri ili pet sati“. „Težak život!“ „Pseći život! ako smem da se tako izrazim. A pri tome je stalno oskudevao.

Ona mi reče da je čekam posle sedam sati uveče na uglu Žakenove ulice i Vidnergirtla. davno pre ugovorenog časa pođoh Vidnergirtlom i zaustavih se na uglu

Nemam vremena da razgledam varoš, već moram pravo ka Lavoazijeu. Sva je sreća što tačno znam gde ću ga naći. Od šest sati izjutra sedi on i radi u svojoj laboratoriji, u Malom Arsenalu, gde se nalazi i njegov stan.

„O moj gospodine, sažaljevam neizmerno, gospodin baron nije, na žalost, u stanju da vas primi. On ima u jedanaest sati, u gornjem spratu ove zgrade, sednicu prirodnjačkog udruženja, a sada je“ - on pogleda na veliki časovnik koji je visio u

On me pri tome prijateljski pozva da ga posle podne oko pet sati opet posetim. Baš je subota, a toka dana okupljaju se kod njega naučnici, političari, pisci i umetnici; svima njima biće

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— Hvala. Prikupih stvari pa izađoh, a malo posle voz zaista prođe postaju ne zaustavljajući se. Moglo je biti deset sati. Mesečina. Pored pruge u čestim barama iza kiše ogledaju se zvezde a pocepani oblici čine se ogromne crne aveti.

Osim toga, i da ti kažem sve čime je moja glava bila ispunjena na nekoliko sati pred momentom kad sam cev jednoga revolvera upravio prema onom mestu gde se nalazi leptir, a drugu uperio na srce,

U onom trenutku kad se Jaćim stao razaznavati, bilo je tačno šesnaest sati. To se znalo po tome što se baš tada začula zvona večernja otud sa crkve Svetoga Marka, u čijoj je neposrednoj blizini

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Nebrojeno sati proveo sam ispet na prste pred tim kartama. Moj djed bio je snažna, zdrava priroda, energičan poslovan čovjek.

Katkad bi kljucanje utihnulo, pritajilo se; i za dulje vrijeme, za nekoliko sati, za čitavo jutro. Ili se javljalo tako slabo, tako neodređeno, da je sumnjao: da li to uopće kljuca ili je to samo moje

oganj koji je u destileriji tinjao vjerovatno još od subote pod pogodnim vjetrom u noći razbuktao se i za nekoliko sati sve uništio. Šljunak na stazicama piskutao je kao poslije kiše, natopljen morskom vodom kojom su gasili požar.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

A baka će njemu: — Sad ti druge ne preostaje nego da seš kravu. — Jest, kad bi mi se krava dala sati! — reče on. — Ne trebaš se za to bojati, — reče baka — samo probaj pak ćeš vidjeti.

Mali, kad je vidno oca da pazi hoće li posati kravu, nije hteo taj dan sati. Čovjek dođe kući, pa reče ženi da tu nema ni traga od kakovoga sanja, jer on je dobro pazio, pa čitavi dan nije mogao

Kad ona tamo, ali dečko, baš kao usprkos, opet pod kravu, pa počne sati da ona vidi. Ova sad, kad došla kući, počne čovjeku: — Čuješ, čovječe, evo ja ti i pošljednji put velim, ako nećeš

čuvar sakato (voće) — krasno saktisati — uništiti salandar — žrtva u čast umrlih sanje — dojenje saraj — dvor sati (sem, seš, se) — sisati, dojiti sahan — metalna (bakarka) posuda svještavaju masla — ,,pomazuju samrtnicu svetim

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

ljudi koji su pošli u potragu za ocem i sreli ga kako se osvestio i ponovo uzjahao konja, ne shvatajući da je nekoliko sati ležao na snegu. Taj isti konj je bio kriv za povrede moga brata od kojih je on i umro.

sa tri i ukoliko bih pogrešio, bio sam prinuđen da sve počnem od početka, čak i ako je za to bilo potrebno nekoliko sati. Do osme godine moj karakter je bio slab i kolebljiv.

iznenadim svoje roditelje i tokom cele prve godine ustajao sam svakoga dana u tri ujutru i radio ceo dan do jedanaest sati noću, nedeljom i praznikom.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Prijatno ih je iznenadilo ovo moje oduševljenje i nije bilo kraja razgovorima po sličnim temama dok, posle nekoliko sati, nismo stigli u Prag. Razgovor smo vodili na iskvarenom nemačkom jeziku, ali smo se odlično sporazumevali.

Oko devet sati posao je bio okončan na puno zadovoljstvo pekara. To veče postao sam bogatiji za pet dolara, za nekoliko kutija boja i

Ove osobine su samo američke i gotovo su potpuno nepoznate na evropskom kontinentu. Svakog dana učio sam po osam sati: tri sata grčkog pre podne, tri sata latinskog po podne, a dva sata uveče ostale predmete.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

NEDJELjU Jugo, tugaljivo jugo Strasne, Velike nedjelje počelo je da duva odmah još dok je bilo izloženo za četrdeset sati na velikome oltaru sveto otajstvo.

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

Ančice, danas ćemo imati jednu gošću. Koliko ima sati? ANČA: Devet prošlo. FEMA: Sad je najbolje praviti vizite, je l’? Ančice, samo dobro uredi. Evo ti trinkelta.

Miljković, Branko - PESME

Pitam njeno sunce koliko je sati Pitam joj obale kuda me to vode Pitam njene ptice kako da se vratim Pitao bih reku ali reka ode.

Pitam njeno sunce koliko je sati Pitam joj obale kuda me to vode Pitam njene ptice kako da se vratim Pitao bih reku ali reka ode.

ROĐENDAN Više mi nisu potrebne reči, treba mi vreme; Vreme je da sunce kaže koliko je sati; Vreme je da cvet progovori, a usta zaneme; Ko loše živi zar može jasno zapevati!

Petrović, Rastko - AFRIKA

On o tim plantažama baš razmišlja određeni broj sati. Po njemu je to jedini način la čovek dođe do odluka, jer lenost misli sprečava čovečji rad više no lenost pokreta.

„Idem sutra u Man!“ kažem sebi i ponova tonem u san beskrajno srećan. Nekoliko sati ranije ja sam prvi put u životu čuo za Man. Ujutru polivanje vodom od koje se ježi. Kinin.

Smeje se, zadirkuje ceo svet, nudi im svoje sasušene grudi i trbuh. Najzad evo pravih sveštenica Noi i Sati, na ramenima mladih fetišera.

Međutim, dok smo večerali, mladići iz tog sela donesoše na ramenima Noi i Sati, male fetišerke; položiše ih na prag kolibe i nestaše pre no što smo i uspeli da se objasnimo.

Odjednom nagla tropska noć pokriva nas i zaglušna larma insekata diže se oko nas. Produžavamo još nekoliko sati kroz noć da bismo izišli na prvi kampman.

Ići ćemo, ne kamionom već renoom Fontenovim, koji će nas za nekoliko sati prebaciti u Sikaso, na dvesta pedeset kilometara od Boboa.

on je preduzeo na sebe da me prevede u Sikaso, i zbog toga ima da učini pet stotina kilometara, terajući jedanaest sati po terenu koji ima da, do krajnosti, iznuri i njegovu pažnju i njegovu mašinu. Gledam sa kim ostajem.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

čakšire, Jedva čeka, jadan, tek da dobro svane, Leti bez obzira, k'o iz puške tane, Niti ide doma pređe dvan'est sati, Čeka dokle počnu sofru postavljati.

časa noći svirani su na veliko zadovoljstvo sviju prisustvujućih razni prekrasni komadi iz opera, a kad se oko deset sati sve društvo iskupi, razveseljena mladež ne može želji srca protivstati i započne pravi bal.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Gazda Jovo pije kafu u pisarnici. Deset je sati. U to doba pije je svaki dan, jer je uveo red i za svoje svakidašnje potrebe, pa se toga reda na dlaku drži.

— prekide ga drug u igri. — Pazi na karte, eto i sada si pogriješio. Pusti besposlice!... ... Sjutradan u devet sati raspravlja se u Ilijinoj parbi pred sudom.

Gazda Jovo, oko deset sati ujutro, sišao je iz kuće u dućansku pisarnicu. Oznojen, sjede za sto, otpuči okovratnik i dohvati novine.

Ko smije gospodara zvati? I čekaše Rade do deset sati, jer u to doba, po navici, gospodar silazi. Jutros dođe namršten i, ne osvrćući se ni na šta, uđe u svoj trgovački

Jednoga jutra povrati se. Tek što se je udesio, uputi se k njima. Biće da je bilo oko jedanaest sati. U sobi nađe nju, brata joj i nekoga vremešnoga gospodina. Ona ga dočeka pouzdano, s blagim osmjehom.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Ono prvo vreme zove se sideričnom godinom, a ovo drugo tropskom godinom. Siderična godina traje 365 dana, 6 sati, 9 minuta i 9 sekunada, a tropska godina traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekunada.

Siderična godina traje 365 dana, 6 sati, 9 minuta i 9 sekunada, a tropska godina traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekunada.

Tropska godina nema, kao što smo videli, potpun broj takvih dana, nego 5 sati, 48 minuta i 46 sekunada preko toga, a kalendar može računati samo sa celim danima, jer svaki od ovih dobiva svoj

Sa svojih 365 dana, 5 sati, 49 minuta i 12 sekunada, ona se približava tropskoj godini bolje nego srednja godina Julijanskog kalendara.

pravilom, koji reguliše raspored prestupnih godina, dobiva se srednja dužina kalendarske godine od 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 48 sekunada.

Bavio sam se poslom u neposrednoj blizini Soluna. Onde je sada, kada su dani najduži, već u osam sati uveče mrkla noć; strmi zalaz Sunca čini da je večernji suton vrlo kratak.

Na ekvatoru, gde Sunce svakog dana zalazi u šest sati sunčanog vremena i tone vertikalno pod horizont, suton je još kraći.

Bilo je tačno devet sati izjutra, sudeći po zvonu koje je oglašavalo svojim srebrnastim glasom svršetak prvog časa. Iz jedne slušaonice u prvom

rumenim makedonskim vinom; drugi spremaju, u zasenku naših automobila, obilan ručak koji treba da nas zabavi nekoliko sati, do prolaza brzog voza za Beograd.

SAOBRAĆAJ SA MESECOM Beograd Sinoć sam dočekao na stanici mog prijatelja iz Carigrada koji se zadržao ovde nekoliko sati na putu za Beč. Bilo je toplo julsko veče pa ga provedesmo pod vedrim nebom, u jednom baštenskom lokalu na Dedinju.

Odande mi javiše da sa njihove glavne stanice Arbon, na Bodenskom jezeru, polazi u subotu u 8 sati izjutra brzi interplanetarni voz za Mesec. Rezervisao sam za nas dve kabine prve klase.

Ta ogledala imaju svoj naročiti zadatak. Dan je ovde veoma dug, dobrih 350 sati, a za to vreme ugreje se Mesečeva površina znatno.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Ne znam šta će mu Bog dati...” Jedne oblačne oktobarske večeri, oko deset sati noću, odjeknu pucanj iz grube, teške puške. Čulo se, naravno, u svoj varošici, ali niko nije ispao na ulicu.

” Uveče popije samo teglu mleka, i u devet sati spava. A sutra, s petlovima na noge. Siđe u avliju, u donju kuću, gde se hleb mesi i gde mlađi spavaju, tu joj ispeku

U njoj je kuvalo; snage njene su radile kako bi je što bolje spremile za sve teži zadatak. Oko deset sati, kad su već pošli da legnu, čulo se odjedared, kroz gust vazduh, sasvim dobro, da se na drumu zaustavila kola.

Gospa Nola nikako nije mogla da uđe u stil tih sedeljki s propisnim odelom, i strogo propisanim posluženjima u pet sati, i posle šest sati posle podne; ostavljala mladež sebi, a onda se dešavale stvari koje je gospa Nola još teže

nije mogla da uđe u stil tih sedeljki s propisnim odelom, i strogo propisanim posluženjima u pet sati, i posle šest sati posle podne; ostavljala mladež sebi, a onda se dešavale stvari koje je gospa Nola još teže razumevala nego propisne

Ja bih, dete moje, umrla, da mi na usta dođe tuđa reč... U koliko je sati sahrana? — Mladić se malo zatim oprosti i ode. Gospa Nola ispi čašu hladne vode.

Kratkovid, počeo bi da žmirka čim nešto hoće bolje da vidi. Devojčice su po tom žmirkanju znale koliko je sati. Branka nije baš bilo lako očarati. Drugovi su ga zadirkivali. On se branio: — Ne vidim, brate, i svršeno!

Srca nabrekla, profesor i đak se izjednačio; razliva se samo tihi razgovor melanholične naše narodne popevke. Sati više ne kucaju; niko se više ne zove svojim ličnim imenom; lebdi se u atmosferi gorke slasti poezije; u atmosferi po

Odjedared se osetilo da puca zora. Svetlost i stvarnost. Sati opet kucaju, i svaki dobio svoje ime. Veselje usahnu. Nešto jedva vidljivo, ali ipak jasno kao beo konac, zategnu se

— Uh, sad još i poslovice da slušam. — Sedi! Nema još ni šest sati, a i da ima nećeš ići dok ne dođu ljudi kolima za utovar onih burića...

— Elegantan svet to oblači za bal, a zna se šta se nosi u kući . — U deset sati nije prodrlo ama baš ništa. Izgubili valjda svi glavu, kako će Englezima skuvati ručak. Ko ti zna šta jedu.

Mrzeo je palanku, i nije u nju odlazio. Jednoga dana je morao da projaše kroz varošicu, i da ostane u njoj nekoliko sati. A kad se vratio na selo, uzeo je pero i napisao na listu hartije ovo: „Zapisnik s jednog ljudskog zbora...

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

Ako u postelji rado do devet sati smrdimo, treba li da budemo so tim zadovoljni? Mali Roman (po dalšem rukopisa izvestiju) počem je treću godinu potpuno

Jedni pomisle da se trese zemlja, a drugi da kuća gore, neki opet — da je dvanaest sati, i srde se što jošt nisu ručali.

Kaže u koliko je sati seka Juca sama po sokaku uveče odila, i rat ili mir po svom načinu uređuje i pravi. Njini su služitelji novinari,

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

To nam je ujedno bila i cela ratna sprema. Tačno u 2 časa i 17 minuta otpočeo je napad. Ne znam baš da li je toliko sati bilo ali kad je na crkvi izbilo dva, krenula su u vinograd kola sa susedovom porodicom i odmah, malo zatim, mi smo

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

čalma sastići — stići sati — potrošiti, izgubiti sahraniti — (znači i:) spasti, sačuvati sačmalija daska — (valjda) daska koja je bogato

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti