Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
nego u društvu male jedne gošće naših poznanika i nekakvih naših daljnih srodnika, istinske jedne male lepotice, Svetlane, koja je praznike Božića provela ovamo, a koju sam ja prvi put video i sa neobičnim ushićenjem posmatrao drugoga dana
Ustručavajući se da primi ono što mu je pružala, prosjak je gledao u mene. A u ruci male Svetlane bio je novčanik sa svim novcem koji je kod sebe imala. — Ama uzmite! Uzmite!
U kamenu, u povećem okruglastom okviru, ugledah sliku Svetlane iz onog doba detinjstva kad smo zajedno putovali onoga zimskog jutra, u kolima čija su stakla bila injem zamagljena.
I još nešto mislim. Evo šta. Posle Svetlane, voleo sam isto tako drugu devojčicu, gracioznu, milu, pametnu i plemenitu isto onoliko koliko i ona.