Jakšić, Đura - PROZA
Put beše dalek, žega velika, a moja snaga slaba. Kad je zora svitala, ja sam već bila na melenačkom drumu, a kad je sunce ustajalo, ja se okretoh da još jedanput vidim kolevku mojih jada
Kad je zora svitala, mi smo već bili kod Živkove kuće... Njegova stara mati, bog da joj dušu prosti, lepo nas je primila i dočekala; a kad
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Ja idem, doći ću doveče... Zbogom... Ako što ustrebam, pošlji... I brzo se pozdravi sa svima, pa ode. Zora je svitala, a hajduci se udubiše u duboke misli... 6. KRUŠKA RADI Prođoše tri meseca. Nastaše dani pozne jeseni.
Onda se okrete Zavrzanu: — Ponesi Aleksu! — reče mu. Zora je svitala. Mesec u poslednjoj četvrti tek izbio i oborio svoje roščiće zemlji. Svežina se dizala i budila sve živo...
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Možda mu se letenje samo prisnilo? Samo kao čudo u groznici prikazalo? Kako je sporo svitala zora! Jedva je Belko dočekao da sunce dotakne reku, pa da izleti i isproba snagu svojih krila.