Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Šljeme bješe sve u plamenu. Pucaju rogovi i grede, već je i tavan dohvatilo; a u školi se svijetli kao u po dana. Ujedanput zagrmje popov glas: — Ikona! Ikona!
Matavulj, Simo - USKOK
Ali mu svijetli obraz i lijepo ime, vaistinu, niko ne ote dovijeka! — Fala ti, kneže, to su tvoje lijepe riječi! — reče Marko smjerno,
Janko ču gdje viče: „Nije tako, bratanoviću moj svijetli!... bog zlo zaboravio. A, da oprosti sveti vladika, besposlen pop i popadiju bište!“ Na to se zaori smijeh.
Starac mu blago zamjeri, ali odmah dodade: — Nâko, ako je zbilja misliš uzeti. — Hoću, svijetli gospodaru — reče Janko odlučno. — Sad bih je već uzeo i da je ne ljubim, a ljubim je svom dušom. — Pa u dobri čas!
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
završnu riječ za čitavo moje opčarano mjesečarsko tkanje, od koga mi je glava tako puna da i sama počinje da zrači i svijetli kao žuta bundeva zaostala u požnjevenu kukuruzištu. — Pametna đedova glava!
Rastanu se. Onaj koji ostane, žali onoga koji je otišao, a ovaj, opet, žali njega, pa ipak: seljaku se, bar za jedan svijetli trenutak, učini da bi jednom nekud vrijedelo otići kad je već tu put i šuplje ispod neba, a Cigo, opet, zažali što nema
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Oni odmah pođoše i uljegoše pred kralja. Kralj ih upita što su došli. Grbo odgovori: — Svijetli kralju, imamo kod kuće stara oca, pa ga ne moremo hraniti, jer nemamo šta raditi, pa smo došli kod tebe da štogod
— Što će ti take haljine? — upita ga kralj. Grbo odgovori: — Svijetli kralju, ne mogu drukčije izbavit konja, jer je nasred velike rijeke načinjena štala pa meni valja mnogo ronit kroz vodu
Tako prođe Grbo s konjem đavolsku državu i dođe kralju krštenom i dovede mu konja, pa reče: — Svijetli gospodaru, skupi sada sve svoje velikaše pa ćeš vidjet čudo od konja! Kralj skupi oko konja svoje velikaše da mu ga vide.
— pa s njim dolje. — Kazuj, Grbo, šta te je naćeralo da mi ne daš mira! — Svijetli kralju, — reče Grbo — meni je svedno mrijet mi tamo mrijet mi ovamo, pa sam volio ovde da umrem nego tamo.
Carica mu odgovori: — Svijetli care, poslušaću, samo me pusti da prenoćim a sjutra ću poći. Car joj dopusti da prenoći, onda carica kad su bili pri
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Ne boj se, nije podvala neka! Neću te više taknuti prutom. Slobodno odsad po nebu brodi, svakome svijetli i kolo vodi.“ Boji se Mjesec, nestaško puni, pa starki veli: „De se zakuni!
duva i moćan talas u lađu gruva, grmi u mraku slijepom, ribica dobra mornare zove u tihi zaliv nek žurno plove, svijetli im zlatnim repom.
Zadatak pišem, kasno je doba, čuju se prvi pijetli, a dragi tata, strpljiv i budan, nad mojom sveskom svijetli. Prozora bezbroj u tamu sija, blista se čitav grad, a ja ih gledam ponosan silno: i to je tatin rad.
Nad radom starog naučnika prosipa sunčan zrak, šetaču svijetli i hrabrom bati kome je mrzak mrak. U bioskopu kroz aparate, vrti se traka — čigra, slika za slikom po platnu
Svakoga trena mjesec se gasi, oblačak čim ga dirne, a tata svijetli neprekidno u noćne sate mirne. Ponekad samo zaigra svjetlo kao na vodi čun: to, valjda, tati za vrijeme rada u
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Čudan taj prizor, dostojan vješte kičice, kako gomila Crnogoraca stoji oko ranjenika, a ženska im lučem svijetli. Dok su se oni tamo bavili, Stana je gledala sliku.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(ili pasoglavi ili i džigande) „žive u pećinama tamo negdje u mračaju, u zemlji gdje dan ne osviće, i sunce ne svijetli. Sa svijem su kao i drugi ljudi, samo imaju pasju glavu, gvozdene zube, i oko na vrh čela.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
” Carica mu odgovori: „Svijetli care, poslušaću, samo me pusti da prenoćim a sjutra ću poći.” Car joj dopusti da prenoći, onda carica kad su bili pri
” Pa ih propusti. Kad iziđu gore pred kralja, onda oni bogati čoek progovori: „Pomozi Bog, naš svijetli kralju!” A kralj mu pomoć prihvati: „Bog vam dobro dao, đeco!
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Svi su bili kosmati i svi osim jednoga imadijahu njeki svijetli lopar oko glave. Pred tom slikom bijaše nalonja i na njoj otvorena knjiga.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
I u mojoj duši Produženo vidim ovo mirno more, Šume oleandra, ljubičaste gore, I bled obzor što se svijetli i puši. Nemo stoje u njoj srebrnaste, rodne Obale i vrti; i svetli i pali Mlado, krupno sunce, i ne šušte vali Sve je
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Mjesto očih da dva sunca niknu i ideju jedan vijek smrtni da po carstvu nebovlaca prate, ne bi njini svijetli pogledi veličestva nebesne prelesti svekolike mogli pregledati; ti l' se, slaba, usuđuješ, ruko, da opišeš poljah
sasvijem dovoljan i duša se obodrila tvoja - reče meni krasni žitelj neba - kada ti je tvorac dopuštio da mu prestol svijetli pogledaš i prelesti raja sveštenoga!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Oni onda pođoše i uljegoše pred kralja. Kralj ih upita što su došli. Grbo odgovori: — Svijetli kralju, imamo kod kuće stara oca, pa ga ne moremo hranit, jer nemamo šta raditi, pa smo došli kod tebe da štogod
— Što će ti take haljine? — upita ga kralj. Grbo odgovori: — Svijetli kralju, ne mogu drukčije izbavit konja, jer je nasred velike rijeke načinjena štala, pa meni valja mnogo ronit kroz vodu
Tako prođe Grbo s konjem đavolsku državu i dođe kralju krštenom i dovede mu konja, pa reče: — Svijetli gospodaru, skupi sada sve svoje velikaše pa ćeš vidjet čudo od konja.
— pa s njim dolje. — Kazuj, Grbo, šta te naćeralo da mi ne daš mira. — Svijetli kralju, — reče Grbo — meni je svedno mrijet mi tamo mrijet mi ovamo, pa sam volio ovđe da umrem nego tamo.
Carica mu odgovori: — Svijetli care, poslušaću, samo me pusti da prenoćim, a sjutra ću poći. Car joj dopusti da prenoći.
— Pa ih propusti. Kad iziđu gore pred kralja, onda oni bogati čoek progovori: — Pomozi bog, naš svijetli kralju! A kralj mu pomoć prihvati: — Bog vam dobro dao, đeco!
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
ispi čašu na dušak, otra brkove, napuni i pripali lulu, pa oduševljeno nastavi: — Stoji narod spreman i naoružan. Svijetli se i škripi oružlje, a čaša ide od ruke do ruke. Turci se sve više primiču. Puške jednako prašte, ne prestaju.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Nad morem u vedrini povlačili se na orijetko svijetli, raščešljani oblačići kao vuneno runo i odrisivahu se na pučini u treptavim sjenkama, koje tek primjetljivo odmicahu k
Šantić, Aleksa - PESME
PRIPECI 105 KOLEBANjE 106 MEDITATIVNE PESME 108 PLIJEN 109 ELEGIJA 111 VEČE NA ŠKOLjU 114 NOĆ 116 PRED RASPEĆEM 117 SVIJETLI PUT 118 OŽIVI MENE, NOĆI...
1908. Muzi Gore nam plaču... Jauci su česti... Ustaj i crnu odeždu obuci; Svijetli putir ponesi u ruci i krepkom vjerom moj narod pričesti!
Neko vozi, neko Stao, ostve drži i vreba, dok žarku Rasplamtjelu zublju diže cura jedna I njome svijetli. S mora nepregledna Tiho vjetar dođe, i pramenje meko Mrsi joj. Sve ćuti. Samo s hridi one Gladan čagalj viče.
I krvlju svojom preliću sve pute Idući tebi, i vjerujuć u te, Uskrsli brate potištenih ljudi! 1907. SVIJETLI PUT Noć. Mirišu smreke i kadulje svježe. Mir.
Za ovu zemlju oni bjehu divi, Uzori svijetli što je branit znaše, U ovoj zemlji ostanite i vi, I za nju dajte vrelo krvi vaše.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
(guja će ga ud̓rit) — na glavi joj alem, kamen dragi: kade ide momak sa đevojkom u ložnicu, da ne nosi sv̓jeće, nek svijetli alem, kamen dragi; te Maksima zeta dozivaše: „Na poklon ti od zlata košulja“.
“ Ljuto je se Ture prepanulo, pak mi traži po Udbinji gradu te nevjesti sigura večeru. Nevjesta mi stade večerati, svijetli joj Bojičić Alile...
Za zmaja, pak, misli se da je kao ognjevit junak, od kojega u lećenju oganj odskače i svijetli.“ alaj — odeljenje vojske; zastava jednog odeljenja vojske alaj-barjak — vojnička zastava alajbeg — zapovednik nad