Matavulj, Simo - USKOK
Iako bješe tek drugi čas noći, ne viđaše se svijeće ni kroz jedan od dva reda prozora na manastirskom licu. Prema lijevom roglju manastirskom bješe niska zgrada, bez
Obrad i poslije njega najstariji đak, Ozro Dabišin Ozrinić, nadimkom Murat, zapališe dvije velike svijeće i stadoše pred vrata.
— A-ha! — učini đakon. — I onaj to kaže! — Jadno zvijere! — doda vladika i krenu se. Milo uze svijeće od đaka. Ostali se oprostiše s vladikom. Duhovnici otidoše u svoje ćelije, desno od mađupnice.
— I s tobom, Milo, daj bože! Plamen u odžakliji buknu, momak zapali dvije svijeće na nastrešnici odžaklijskoj. Ćelija bješe dugačka oko šest koraka, široka četiri, ozgo svedena, sa dva prozora na
svoje ognjište i brastvo, a pribio se na tuđe, radi žene, koji bi se odrekao svojih živijeh i mrtvijeh i svoje krsne svijeće radi jedne ženske glave, e onda bi bila bruka dovijeka i njemu i nama. Ali nije tako!
Milićević, Vuk - Bespuće
I kad je zatvorio prozor i lagano se okrenuo, sio i nalaktio se o sto, dok je komadić svijeće izgarao u velikim i nemirnim plamenovima, on lutaše očima po niskoj sobi u kojoj su sve stvari bile na istom mjestu,
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
premetao po drvenom sanduku: nema britve, nema kaiša za oštrenje, nema trouglaste turpije, nema brusa, nestalo voštane svijeće koju je djed svojeručno „usukao“ sebi za ukop.
— To ti bolje znaš. — Eh, ja. Pa, bolan, priča se da si o pravoslavnim zadušnicama palio svijeće gore po partizanskom groblju. — To su matere radile. A ja sam upalio samo svom pomoćniku, njemu nema ko.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Kad se ujutru carska kćer razbudi, vide svijeće promijenjene a astal u svemu prazan, onda stane vikati na sluškinje govoreći da su to one učinile.
noću sve neko dolazi i s astala pite i sve ostalo pojede i popije, i da sluškinjama zapovjedi da se ne usude više svijeće mijenjati. Car joj učini po molbi, ali pri svem tom carska kćer opet podozrijevaše na sluškinje.
Da bi dakle i u snu viđela i onoga, koji sve sa astala pojede i popije a poslije svijeće joj mijenja, uhvatila, namaže oči nekakvom travom, koja i u snu daje vid, pa onda zaspi poslije večere.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Stari Stevan užižaše svijeće pred ikonostasom kad Gospodar uđe. Stari se snebi najprije te prekide posao; pa zabobonja nešto i istrča vukući po
“ reče mladić i umiljato pogleda starca. U toliko i đakon dođe, noseći krst, jevanđelje i dvoje svijeće. Za đakonom izađe iz manastira perjanik jedan i taj otrča, kao zvijerac, put Bajica.
Zatijem se prekrsti i pokloni, pa poljubi jevanđelje i krst, što između dvije zapaljene svijeće bjehu napereni na vijencu. Za Jovanom izredi se sva družina, osim ubice.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Kad kaluđer zaište svijeću, baba mu donese veliki sirac voska, govoreći da nema svijeće gotove, već neka je s đakom načini.
Kad kaluđer, poranivši po svom običaju u crkvu, vidi po porti upaljene svijeće đe idu, on se stane krstiti i govoriti: „Anatemate đavola i njegova imena!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
133. Vinova loza. 134. Pendžeri na sobi. 135. Bijeli luk. 136. Dimnjak. 137. Pr..ž. 138. Peć sobna. 139. U svijeće. 140. U bisaga. 141, 142. Jagnje i rep mu. 143. Vodenica. 144. Jezik. 145. Pijevac. 146. Igla i konac. 147.
Kad se u jutru carska kćer razbudi, vidi svijeće promijenjene a astal u svemu prazan, onda stane vikati na sluškinje govoreći, da su to one učinile.
noću sve neko dolazi i s astala pite i sve ostalo pojede i popije, i da sluškinjama zapovijedi, da se ne usude više svijeće mijenjati. Car joj učini po molbi, ali pri svem tom carska kćer opet podozrijevaše na sluškinje.
Da bi dakle i u snu viđela i onoga, koji sve sa astala pojede i popije a poslije svijeće joj mijenja, uvatila, namaže oči nekakvom travom, koja i u snu daje vid, pa onda zaspi poslije večere.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Bakonja se nješto pribra, ali mu drhtaše trska u ruci, kad je palio svijeće. Muvajući se po crkvi, moljaše se: — Moj lipi sveti Vrane! Oslobodi me ovoga puta, pa jevo ti se za...
Ni na jednom oltaru ne bješe ništa zlatna ni srebrna, svete trpeze ispremetane i iskaljene, po podu svijeće, knjige, palme... Tako se šta moglo vidjeti samo u staro vrijeme kad su janjičari pustošili!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Lako se talasa Izmirne pramen i blagoslov taji. Sva okađena miriše nam soba. Okolo žute lojane svijeće, Mi, djeca, sjeli, k'o kakvo vijeće, Radosni što je već grudanju doba.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad se ujutru carska kćer razbudi, vidi svijeće promijenjene a astal u svemu prazan, onda stane vikati na sluškinje govoreći da su to one učinile.
noću sve neko dolazi i s astala pite i sve ostalo pojede i popije, i da sluškinjama zapovjedi da se ne usude više svijeće menjati. Car joj učini po molbi, ali pri svem tom carska kćer opet podozrijevaše na sluškinje.
Da bi dakle i u snu viđela, i onoga — koji sve sa astala pojede i popije, a poslije svijeće joj mijenja — uhvatila, namaže oči nekakom travom, koja i u snu daje vid, pa onda zaspi poslije večere.
Kad kaluđer zaište svijeću, baba mu donese veliki sirac voska, govoreći da nema svijeće gotove, već neka je s đakom načini.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
pomalo se stišava, ali, kad je kročila preko praga, ono se naglo povratilo, a kada spazi Spasoja iza banka ispod svijeće, sa sklenicom u ruci, čisto zadrhta i, pogledavši ga bolje, u tili čas obuzme je strepnja, kao da ne gleda onoga
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Zar nijesam pisô na namastire i crkve; zar nijesam davô kljastu i sakatu; zar nijesam slavio ime tvoje i prisluživô svijeće slavi tvojoj?...
Tako bi, preko leta, zaradio nešto za zimu, da se prehrani i prisluži svijeće na grobovima svoje čeljadi. To ga je mnogo stajalo, ali on je svakih Zadušnica, i zimskih i jesenskih, palio svijeće i
To ga je mnogo stajalo, ali on je svakih Zadušnica, i zimskih i jesenskih, palio svijeće i držao daće i prekade. — Ama, viđe li ti, Vujo, kako je leden i nemilostan današnji svijet: niko ni da se našali s
— upita kotlar, pa spusti spravu u pintu i poče „gradijerati“. — Zar ti to moreš, Mićane, brez svijeće? Ne vidiš, bolan! — Svejedno, brate! Donio ti miljun svijeća, a ne donio ni jedne — ne znam ti ja ovije' lumera.
— trže se Mićan kao da ga nešto za srce ujede i ustade sa stoca. Na avlijskom zidu više kotla zatreperi svjetlost od svijeće, pa se zaigra po kotlu, dok se i po nama ne rasu.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Gazda čita i dalje i čini se nevješt. — Nemam čime utrnuti božićne svijeće, se isti plačljivi glas. — A što? Nemam čime ni kupiti je .... De, gazda, smiluj se!
u torbu pšeničnu pogaču i nekoliko komada planinskoga sira, da prismoči u putu, pregršt oraha i komad blagoslovene svijeće, da ga od zla brani i na pravi put privede. Puneći torbu, stara ga svjetuje, a otac Ilija samo puši i sluša ...
Na velikome oltaru služi neki sveštenik: po bancima kleče starice i žene, zvonce kuca i pogdjekad začesta; zapaljene svijeće prosiplju blijedu svjetlost po crkvi, no ne mogu da osvoje tamu po uglovima, a na visokim prozorima tek se nazire
Mladić pak iziđe uza stube u svoju sobicu. Prisloni se uz prozor i ne užeže svijeće, no obasjan mjesečevim svjetlom, zaroni u svakojake nesređen, misli.
Da mu bude lakše, gledao je s vrata ljude kako se žure kući. Najposlije iza sebe os jeti svjetlo nažgane svijeće. Blijedi trag dopiraše do na put.
A vatra se davno podušila, svjetlost svijeće treperi kao da zamire, a vjetar oblijeće svjež s istom hukom oko kuće. Oni pak jednako se drže u naručju i kao da
Šantić, Aleksa - PESME
Lako se talasa Izmirne pramen i blagoslov taji. Sva okađena miriše kô nam soba. Okolo žute lojane svijeće, Mi, djeca, sjeli, kô kakvo vijeće, Radosni što je već grudanju doba.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
A đevojku sada ćeš viđeti i prsten joj dati po zakonu“. A kada je tavna noćca došla, ne donose voštane svijeće, već po mraku izvode đevojku.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Pred njima se iz vječitog mraka pokazivala ovisoka podzemna dvorana sa čijeg su stropa visile debele kamene svijeće. Uprav toga trenutka s najdeblje od tih svijeća otkide se teška vodena kaplja i s čudnim zvukom probi tajanstvenu
Dečacima se slediše i ukrutiše noge kao one kamene svijeće koje su visile sa stropa pećine. Da im je sad neko priskočio iz tame, mogao ih je slobodno makljati kao dva govečeta,