Upotreba reči svježi u književnim delima


Milićević, Vuk - Bespuće

On je udisao svježi vazduh polumračnih šuma, gubio se pogledom u krošnjama koje su ulazile jedna u drugu i približavale debela, ostarjela,

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

koga je baba taman češljala, onako čupav, potrči k popu, a ovaj se saže, pa ga odiže i cjeliva njekoliko puta u njegov svježi, kao jabuka rumeni obraščić. Vidjelo se e bjehu dobri znanci, pop i mali. „Oprosti, popo, vjere ti!

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Dozivali su i mene. Čak i njihovi grubi glasovi činili su mi se svježi, kao svježe oljušteni, sočni od kiše. Pritajio sam se. Na nebu se blijedo ocrtala duga.

Ali u snu je nemiran; vrpolji se, znoji mu se čelo. Ustajem i otvaram prozor da uđe svježi zrak. Tad se nešto primiri. Kad ga gledam ovako dok spava, izgleda mi još mlađi, gotovo dijete.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Jutarnji lahor prestao je, pa lađe po pučini čekaju svježi maestral da duhne da ih naprijed potjera, a oko rata ribarice straže ribu, dok s kraja ribari, opasani debelim

Djeca se oko nje veselo igraju, a uto i maestral javlja se; postupno pučina je nabranija, življa, modrija, a svježi lahor, kao dah života, u omari dolazi joj u susret; lađe se na pučini kreću, a u granama staroga bora zameću se meki

Ali ga čeljad u sebi lijepo osjeti, a kad lađa uđe u tjesnac između Propada i Medvjeda, svježi lahor dotače im se lica i sobom donese što ih osvijesti od strahive noći.

A sunce očas osvojilo i more i školj, i topli dan ubio jutarnji svježi sjeverac, pa nastala tišina. Oko ručana doba, ribari, dovršivši posao, naložiše vatru da ispeku na žeravici preostale

Izlazeći osjećam da je maestral duhnuo. A kad iziđosmo pred manastir; dođe mi u susret svježi lahor. Pučši oživjela, modri sa živo, a na njoj igra sunce; borovi uokolo izbijaju jake zvukove pune života, veselja, i

od sunca, skaču i usrću u valove; — i sve je gledam onako prislonjenu uz onaj bor—samac, dok čamac veselo ne zaplovi u svježi maestral, na otvorenu pučinu.

Lahor zastruji, zaćarlija odvojeno, odjelito, i mahom more se budi, oživljuje... Svježi maestral domalo sasu okolišem, zažamori živo i poče da plačka sure hridi...

Ćipiko, Ivo - Pauci

Ivo se na te riječi smuti i više ne progovori. Baci se u more i dopliva kraju. Župnik bijaše već otišao. Hladni, svježi zapadnjak stao da propirkuje i da, blaži sparinu. Valići se kotrljali do u zaklonicu, do samih Ivinih nogu.

Iznebuha lahor s brda zatrese lagano grane, i s mirisom ljetne noći nosi sobom svježi šapat zvukova; dotače im se kose i lica; prođe pored njih i požuri kmoru da se na njemu ojača i zastruji jačim životom.

Pomisli: proći će i po sahata dok obiđu sve savijutke! Sreća, te je sunce za oblakom, a duva svježi jug što kišu nosi, pa nije vrućina. Po polju malo je koga vidjeti: težaci potražiše u podne zaklonicu da se odmore.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti