Upotreba reči svjetlice u književnim delima


Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

kao zub da skrunjuje: Gušoboljo sestrice, ispljuvaljku ispljuni, te razvuci povjesmo, pa da, sejo, gledamo kako prašte svjetlice oko vrućeg šporeta, gdje djevojče bolesno buncalicu mrmolji: Smuk mi pije očice, siđi, sveče, s ikone među moje

Put sinjeg mora, put Panonije? Nedjeljno podne: bruje pčelice, smola miriše - pućka cicvara; lukac sa trema baca svjetlice, a povrh smoka titra ispara; prilježno zoba raž iz krabulje konjče šareno; propuh mirisa tamjano puše s tople kadulje;

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Pokloni mi riječi, Gospode, krupne i zamašne kô brda himalajska, silne i moćne kô nebeski gromovi, oštre i jezive kô svjetlice božje, i tirjanima nerazumljive kô što je nerazumljiva sfinga egipatska rodu čovječanskom.

poda mnom kô carski at, grize đem i razbacuje pjenu, propinje se na prednje noge, a iz stražnji' pršte varnice kô nebeske svjetlice. A kad pirne kroz nozdrve — nećete mi, braćo, vjerovati — a kad vrkne i pirne kroz nozdrve sa drveća polijeće lišće!

Vrišti at poda mnom, baca pjenu, propinje se na prednje noge, a ispod njeg' sijevaju varnice kô nebesne svjetlice. A kad vrkne kroz nozdrve — more biti da mi nećete vjerovati — a kad pirne i vrkne kroz nozdrve sa drveća polijeće

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Grr, šta tražiš, zlikovče?! Nepoznata skitnica sunula bi nato kroz mrak poput svjetlice, a Žuja bi nastavila da sanjivo cvili: — Nikolica, Nikolica!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti