Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
POLIJEGAŠE VUK MIĆUNOVIĆ (leži zajedno sa serdarom Jankom) Kud, serdare, hoćeš s tom pasinom? SERDAR JANKO Da je metnem odzgor svrh haljinah.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Glejte serdara. Velike li derte na srcu nosi!“ Primorci odoše svojim putem. Mi ćemo za serdarom, u Katunsku nahiju, jer nas pripovijetka naša tamo vodi.
“ Vrata se zatvoriše a plamen se opet ispravi. Polaznici cjelivaše se sa serdarom, pa s malijem i redom sa ženskima. Zatijem onaj prvi potaknu badnjake, pa pošto ostali to učiniše, posjedaše svi oko
Mio dobrim ljudima i oni njemu... Baš s jednim te dobrim Njegušem bijaše veliki prijatelj.“ „A s kojim, to?“ „Sa serdarom Pejom!“ Đakon dobro odiže obrve, a namignu desnijem okom — kao da shvaća na što onaj gađa.
„Nemaš ga rašta već čekati!“ prišapnu mu đakon pri polasku. „O tome poslu nemoj mu već govoriti, no kako sa serdarom učiniš!“ „Čuo sam već, čuo, čoče! Nemoj mi ti sad popovati!“ odgovori Cuca ijetko. „Čudna lisca! čudna lisca!
Adolf se diže i pozdravi sa serdarom, s domaćicom, s Milicom, pa očima tražaše Stanu. Serdar je viknu. Ona izađe. Zbilja bijaše blijeda.
“ Momci položiše Janka na nosila, i krenuše za serdarom, kao da bjehu čili. Do malo četnici poniješe i ostale, te ta tužna povorka silazaše niza vijuge grahovskijeh planina.