Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
u mutno nebo, mesec, i sluša iz sobe igru, pesmu, krike i vesele, koje tek sada, kada on iziđe, poče u svoj svojoj silini. Snaška Pasa tamo jednako peva, a ovamo Tomča čas ustaje, čas seda, hladi grudi, briše znoj...
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Ali po njenoj uzbuđenosti i silini iz očiju poznavši je i dosetivši se zašta dolazi, smrači se, a usta mu već počeše da igraju. — Tato!