Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— A zar ti nećeš, babo! — upita ga snaha Mara. — ... A? Hoću, hoću!... Da se pomolimo bogu, pa postavljajte siniju. I diže se starac, upali svećicu i poče se moliti: — Gospode!... Da li vidiš moju bedu?...
Suze su ga polevale, a on je šaputao... Sedoše za siniju. Ali su svi sedali više običaja radi. Niko od dana odlaska Stankova nije slatka zalogaja pojeo.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
IZLAZI IGUMAN STEFAN MEĐU NAROD. I NOSE ZA NjIM DVA MOMKA MEĐU SOBOM JEDNU SINIJU I NA NjOJ DVADESET OKAH ŠENICE VARENE, IZMIJEŠATE ZRNIMA ŠIPČANIMA, NALITE DOBRO VINOM I MEDOM.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Čak bi se osećao I miris one zemlje grobljanske, sa samoga groba. Magda držeći široku siniju i nagnuta nad njom a nogama jednako gurajući ispred sebe na što je nailazila, da se ne bi spotakla, stavi je ispred
Sofka naposletku bi gotova. Uza stepenice uznese i unese kod njih veliku srebrnu siniju sa jelima, i mećući je ispred njih, sagnuta nad njom, vide kako gost ne može oka da skine od nje, osobito kad joj, zbog
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
, ѕ. v. badnjak), i božićnu siniju (GZM, 6, 380). U Boki planinci meću grančicu b. božićnoj pečenici u usta (Vrčević, Tri, 28).
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
boščaluka: nit' su tkani, niti su predeni, ni u sitno brdo uvođeni, već od čista zlata saljevani; i daću ti od zlata siniju, — na siniji opletena guja, povisoko glavu izdignula, u zubima drži dragi kamen, pored kog se vidi večerati u po noći
boščaluka: nit' su tkani, niti su predeni, ni u sitno brdo uvođeni, već od čista zlata saljevani; poslaše mu od zlata siniju, — na siniji ispletena guja, povisoko glavu izdignula, u zubima drži dragi kamen, kod koga se vidi večerati u po noći
Izišla je majka Radulova, iznijela od zlata siniju, na siniju zmiju opletenu, opletenu od srebra i zlata, na njojzi je alem, dragi kamen; pa govori majka
Izišla je majka Radulova, iznijela od zlata siniju, na siniju zmiju opletenu, opletenu od srebra i zlata, na njojzi je alem, dragi kamen; pa govori majka Radulova: „Odjaš’ konja,