Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
„Poslednjej raz prošu Vaše Sijatelstvo, čtobi Rosija dala dengi za sije vremja i otpustili našego Vrh(ovnog) Vožda.” Grof: „A tko jemu branit, ježeli on sam hoščet?!” 28. maja s g.
Radičević, Branko - PESME
Ja mislim tebi da idem tam', Sunašca ranog sije plam, Doline gusti beže mraci, A poje šilju stroma zlaci; Kristalni vrelo vije tok, Ja preko njega kušam skok.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
huci, on joj samo nadoda zvučnu jutarnju lepezu i pretvori je u dobro znano brujanje marljiva potočara koji neumorno sije brašno i još sanjiva prolaznika, ranoranioca, sa smiješkom vraća na zatravljene staze djetinjstva.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Jaukne ovčar s vrha Kicelja: njemu je blago tmuša izjela. Tinja rukopis titlasto satkan. „Sije pisah az!“ - pisar zavapi. A kletav čini inok Kiprijan: „Tukla te tuča jajastih kapi, gubo, pagubo!
Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA
No gospodin će (na Marka) sve učiniti. MARKO: Sve, iz drage volje. JELICA: I jošt ste ungerührt? Ah, sam Sije nije mogao takav biti kad je pisao Rodina. ALEKSA: Ne, ne mogu dalje protivostati.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Putuje Ćosa, brige ga nije, a usput brašno sije li sije. Dugo je Ćosa lutao mrakom, šumama, poljem i doljom blagom, prošao redom njivicom svakom, a brašno sipa
Putuje Ćosa, brige ga nije, a usput brašno sije li sije. Dugo je Ćosa lutao mrakom, šumama, poljem i doljom blagom, prošao redom njivicom svakom, a brašno sipa njegovim
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Posle on uzme besedu od mene i svojom rukom ispiše u vrhu : »Sočinio i pred blagočestivim hristijanom izgovorio slovo sije u hramu svjatago Preobraženija svjašče nik Jovica Cuca«, pa to preda gospodinu proti, da, po nadležnosti i dužnosti,
Monahinja Jefimija - KNJIŽEVNI RADOVI
Temže molju te, nezlobive Gospodi, ni maloje sije prinošenije otrini, jaže prinošu svetomu hramu prečistije tvojeje matere i nadežde moje Bogorodici hilandarskoj, veru
matere i nadežde moje Bogorodici hilandarskoj, veru bo vasprijeh vadovičju prinesašuju ti dve cete, Gospodi, siše i az sije prinesoh nedostojnaja raba tvoja, o Vladičice, Jefimija monahi, dašti gospodina mi ćesara Vojihne, ležeštago zde,
I priloži se sije katapetazmo hramu presvetije Bogorodice hilandarskije va leto 6000 i 907, indiktion 8. I kto ga će otneti ot hrama
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Mladež se također raziđe. „Kamo Cuca?“ upita Joka domaćina videći e onoga nema sa zvanijema. „Otišao je da sô sije!“ odgovori Đeklić, veseo, preveseo. „Najedio se što ne dam Stanu za sina mu!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
345 ŽETELAČKA IGRA 346 OVAKO SE BIBER SIJE... 347 PAUN I KOLO 348 KOŠNICE 350 ĐEL-ĐEVOJKO... 352 DJEVOJČICA I STARAC 354 II MASKE 356 A) VERSKE (OBREDNE) 357 B)
sezonske i meteorološke, koje su u vezi sa životom i poljoprivrednim radovima naših ratara i stočara (Jelisije, / Proso sije; Dođe Vide / Da obide; Od svetoga Ilije, / sunce sve milije; Makivije / Kose o čivije, / A srpove / Za repove, itd).
— Zlu dobra ne učini, da te zlijem ne plati. — Ni gore bez vrleti, ni šenice bez snijeti. — Ko vetar sije, buru žanje. — Zlo rađenje gotovo suđenje. — Od loše njive — čanak sočiva. — Zla rabota gora plaća.
— Ljubav je početak i dobra i zla. — Ljubav razlog zaslijepi. — Ljubav srama ne pozna. — Tko ljubav sije, ljubav i žanje. — Što ga nije na oči, nije ga ni na srcu. — Daleko od očiju, daleko od srca. — Ljubav je đavolji posao.
2 Tri su zeca za guvnom orala, Lisica njim plugom upravljala, Brala sije, gavran krilom drlja, Golub kosi, golubica snosi, Pućak dije, a pućka se smije, A spuž gmiže, pa na tavan diže.
OVAKO SE BIBER SIJE... Društvo se podeli ka dve grupe tako da muški dođu s jedne, a ženski s druge strane. Kad svži igrači posedaju, igru
ŽENSKE: Ovako se biber sije, ovako, ovako! (Čine pokrete rukama kao kad se seje žito). MUŠKI: Nije tako već ovako, ovako, ovako!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
2. Bez kože uđe, s kožom iziđe. Z. Bijela koka ispod stree viri. 4. Bijela njiva, crno sjeme, mudra glava, koja sije. 5. Bijelo je, sir nije; repato je, miš nije; so liže, vo nije. b. Bjela bjelu ćera preko b'jela polja: daj mi, bjelo!
a kad iziđe na brdo, nađe čoeka na uzoranoj njivi koji je u torbi o vratu imao sjeme, pa po jedan put zagrabi šakom te sije, a po drugi u usta te jede; ovome čoeku poviče on: „Pomagaj, brate, za Boga! ćera me Brko, i evo ga sad će me stići!
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
— klevetati zlohotnik — onaj koji želi zlo zloščastije — zla sreća; nesreća zovomi — zvani zrenije — gledanje zri sije — pogledaj ovo ibo - jer igumanisati — biti iguman idriotski — idrijski iždivatelj — izdavač iždivenije — trošak,
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Niti me nauči kako se ore ni kopa, kako se sije i žanje, kako se u bašči radi a pojata gradi, kako se u mlin nosi a sijeno kosi; a sve ti prosto, ama čini mi se da ti
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Uvijek u sutonu, između visokih kuća gdje nigda sunce ne sije, nije se odmicala od svoga siromašnoga susjedstva, kao da se boji svjetlosti i uglednijega svijeta.
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
No da ugledu kakovi mnje dar prinela. Čto jest sije? Burmutica, nepotrebna mnje; ne dostojit bo visokoparjaštemu pjevcu burmut šmerkati, poneže nijedina muza to že sotvori.
toržestvu; i poneže pjenjazi ne imjeju, da pojdet sej sat u zalog, da bi vozmogl pečatiti sej epitalamium. Sije da budet i so burmuticeju. POZORIJE 10. JOVAN, RUŽIČIĆ. JOVAN: Vraško pečenje, kad sam se jedanput kurtalisao.
JOVAN: Ovo je belaj na moju glavu. RUŽIČIĆ: Dovljejet. (Pokaže mu sat.) Vjesi li čto jest sije? JOVAN: Len su to hodinski, bogu prisam, su pekni. RUŽIČIĆ: A čto jest sije? (Pokaže burmuticu.
(Pokaže mu sat.) Vjesi li čto jest sije? JOVAN: Len su to hodinski, bogu prisam, su pekni. RUŽIČIĆ: A čto jest sije? (Pokaže burmuticu.) JOVAN: To je tak že peknje, to se vola burmutica. RUŽIČIĆ: Vsjačeski.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Kamo namjeraješ, kamo l' odletaješ? Odvješčaj na sije! „V inu goru odletaju, gnezdo novo da spletaju, — tamo namjeraju.“ Priskorbna gorlice!
“ Priskorbna gorlice! Kto tja odgonjajet, zdje žit vozbranjajet? Odvješčaj na sije! „Hiščni kopci i jastrebi, snjedajušči i ogrebi tii odgonjajut.“ Priskorbna gorlice! Kako ozlobljajut i tja utomljajut?
“ Priskorbna gorlice! Kako ozlobljajut i tja utomljajut? Odvješčaj na sije! „Gnezdo moje raspletajut, — ptenci moja podavljajut, — tako ozlobljajut. Priskorbna gorlice!
Priskorbna gorlice! Gde budeš pristati, pomošči iskati? Odvješčaj na sije! „V gori pojdu zapadnija, drugi iskati ravnija, — u njih i pristanu. Priskorbna gorlice!
Priskorbna gorlice! Kto tja tam' zaščitit ot kopcov ishitit? Odvješčaj na sije! „Orel moj visokoparni, silni, krepki i preslavni, toj mja tam zaščitit.“ Priskorbna gorlice!
“ Priskorbna gorlice! Čim tja vospomožet, ot jastreb odtoržet? Odvješčaj na sije! „V krileh jego gnezdo svedu i otudu ptenci zvezdu, — tim mja vospomožet.“ Priskorbna gorlice!
“ Priskorbna gorlice! Kija ž' jemu dari, vozdasi s utvari? Odvješčaj na sije! „Orel krepki na vsja strani da slavit sja v mirje i brani, sija jemu dari.“ Priskorbna gorlice!
“ Priskorbna gorlice! Čto ješče vozdasi i vosklikneš glosi? Odvješčaj na sije! „Verhu vodah da letejet i v pustinjah razbotejet, sija ješče daju.“ 1781.
Zato želim, serce, videti vreme, Da bi skoro sije žalosti breme Odložiti, i videti tebe ja zdravu, Voleo bih neže l' rimsku celu deržavu, Ili slovom reći, svu zemnu
Dolgi moj život Aki son utreni, Ili skori svjet Preko neba molni Projde, iščeznu, K grobu približih sja I sije v minutu Se biti mnit mi sja — O, sujeto sujetstv Vsja zemnaja blaga! Vsjaka sladost bogatstv I slava vsjaka!
Vsjaka sladost bogatstv I slava vsjaka! Az starec smireni Teofan sije, Rab božij grešni Vo kratcje žitije Moje zdje pišu Na mramornem kameni, Odavaja Bogu dušu, Telo že zemlji.
) Ta pesma glasi: Preslavna Serbije, kto tja zdje smuščajet, zjelo oskorbljajet, otvješčaj na sije? „Siji mene oskorbiša, iže mlada cara ubiša, Uroša prekrasna.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
juna (»Alisej, proso sej«, SEZ, 14, 67; ZNŽOJS, 20, 48). O Vidovdanu govore seljaci pesmu: »Jelisije proso sije, Ide Vide da obide: Što je niklo da je diklo, A što nije, nek ne niče« (ŽSS, 132; ZNŽOJS, 20, 48).
Ćipiko, Ivo - Pauci
i zabrinuta, ne razgovara ni sa suveznikom, i dok suveznik čvrsto plug drži, on obilatom, prostranom rukom naširoko sije i, sijući, Maši se čini da o nečemu premišlja. Kad ugleda Mašu, začudi se, pa mu ostade sjeme u šaci.
” Otac Dioni sije očito se ljuti: eto, bar na njegovu zdravicu moglo se otpjevati srpski: „Na mnogaja ljeta”... Kad se zanos sleže, diže
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
su joj dva niza bisera, usta su joj kutija šećera; kad govori — kâ da golub guče, kad se smije — kâ da biser sije, kad pogleda — kako soko sivi, kad se šeće — kao paunica. Između raznih opštih mesta poseban značaj ima tzv.
su joj dva niza bisera, usta su joj kutija šećera; kad govori — kâ da golub guče, kad se smije — kâ da biser sije, kad pogleda — kako soko sivi, kad se šeće — kao paunica; pobratime, sva ti je gizdava, daleko joj, vele, druge nije.
— selo u srezu kosmajskom (u okrugu beogradskom) sigurati — spremati: Siguraj mi gospodsku večeru siditi — sedeti sije — sija: Kad se smije — kâ da biser sije silaj — pojas za oružje; „silaj je” — kaže Vuk — „dvojak: jedan se opaše pa
sigurati — spremati: Siguraj mi gospodsku večeru siditi — sedeti sije — sija: Kad se smije — kâ da biser sije silaj — pojas za oružje; „silaj je” — kaže Vuk — „dvojak: jedan se opaše pa se pištolji i noževi u nj zadijevaju, a u
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
I to se razliko seje: kakva je komu njegova ćud, tako i sije. Jedan sije u svoje telo, drugi pak sije u svoju dušu. HVATANjE SENKE Bilo li, ili ništa ne bilo, priviđeno, pak
I to se razliko seje: kakva je komu njegova ćud, tako i sije. Jedan sije u svoje telo, drugi pak sije u svoju dušu. HVATANjE SENKE Bilo li, ili ništa ne bilo, priviđeno, pak nestalo
I to se razliko seje: kakva je komu njegova ćud, tako i sije. Jedan sije u svoje telo, drugi pak sije u svoju dušu. HVATANjE SENKE Bilo li, ili ništa ne bilo, priviđeno, pak nestalo ga, razvijalo se vetrom i otišlo ka
I pak sejati žito a ništa nejmati da požnje, i kud sije da mu raste škalj i trnje, kukolj i glavnica se promeće. Tako i voće i vinograd sadi, a ono se ne prihvata niti mu što