Upotreba reči skončati u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Sve li to mora ostati? O svetu! Taka li je na tebi pravica! Baš li onda moram skončati se kad najbolje mogah poživljeti? Lekare zovite! Plaćajte nek se po svih crkva bdenija i molitve tvore!

Lenivac se nije rodio da živi, nego da trune i da gnije jošte za života. Ako se ubog rodi, prosjakom misli skončati se, niti je opštestvu, niti je svojoj familiji, niti je sebi na polzu.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

I sad je više ništa ne zadrža. — Bogu i njemu zaverila sam se da ću biti njegova, i biću, nano! Pre ću skončati u Starači, kao ona nesrećnica, nego što će se moja ruka druge muške ruke dotaći! Sad znaš sve!...

Da me pregurkuju oko ognjišta? Ostavi se, baba, ćorava posla!... Kaži: bogu hvala!... Mogao sam ti ja kao pseto skončati u onoj tavnici, u glibu, napaćen i namučen!... A dobri bog, vidiš, kako lepo dade!...

Teodosije - ŽITIJA

Makar i ne prestali da me hiljadama napadate i izgonite, u ime njegovo ja ću i život moj ovde skončati, a vi ćete biti posramljeni i iščeznućete“.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

je u trošan okvir smestila Slobode srpske sjajan odlomak, Okupat čelik krvlju njihovom, Kod tvojih nogu, posle... skončati!... (Čuju se spolja puške.) Na posô sad! GLAVAŠ: Biraj, Isače, Pa gađaj glave kao duleke!

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Usliši jednu, Venus, poslednju čašu i muku: na njeni ruku skončati! i pri postelji sice zacveli: „Uvi mnje sama, što bez Adama ostaju!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti