Upotreba reči skoru u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Osećao je čisto kao da ga po kosi mazi topla i nežna ruka Jeličina... Pa se zagleda u prošlost, skoru prošlost, i uzdahnu... — Doći će dan kad će se i meni vratiti moje živovanje!... Oh!... ala ću umeti živeti!...

Matavulj, Simo - USKOK

Bješe mu kao topcu koji se spasao na kakvo pusto ostrvce, gdje je slab izgled na skoru pomoć, te, nakon prve radosti, nastaje strah od mračne budućnosti.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Sigurno je sada tamo teško bolestan, pa, predosećajući skoru smrt daleko u tuđini, u usamljenosti, hoće time jače k njima da se približi, da im dâ na znanje kako su mu, pored svega

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Bedni li smo ti mi ljudi!.. ...Preko krvavih trupova što leže pred nama, i u kojima svaki od nas gleda svoju rođenu skoru sudbu, mi cmo produžavali puškaranje s Turcima.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

— I to, i to — I ponoć grmi, ječi planina, A postolje se moga prestola Uznemireno trese poda mnom, Kô da mi glasi skoru pohodu Krvožednoga moga nebrata?... JELISAVETA: Je l’ i to san? Snevam li ja? Oh, ako snevam, de, probudi me!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti