Upotreba reči skočih u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Ja tu dođoh u vreme velikog vašara, gdi se momci uskakuju. A kad ti im ja skočih, — stadoše svi kao izvan sebe, nit se nađe ko bi se usudio sa mnom uskakivati!

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Hvala bogu! Ali kakav je to san? Sad sam budan, a? Ali kao da me neko nečim što zveči a ne boli lupi po glavi. Ja skočih i ispravih se u krevetu: — Mamo! — Šta, brate? — Video sam onoga... onoga... kako se zove?... onoga čiča...

Sad mi čisto nešto lakše. Čini mi se da će mi pasti neki teret sa srca kad ode iz bolnice. Sutra će, mislim. Ja skočih: — Šta? Sutra već! — Sutra, bogu hvala!

On skopa one novce i upravo istrča iz sobe. Moja mati klonu kraj kovčega i obnesvesti se. Sestra vrisnu. Ja skočih iz postelje. I Đokica skoči. Sedosmo dole na patos kraj nje; ljubismo je u ruku: „Nano, nano!

— Ostani kod dece! — prošaputa majka, pa iziđe napolje. Ja skočih pa i sam pođoh na vrata. Seša me uhvati za ruku, ali ja se otrgoh i rekoh joj: — Ostani kod dece!

Teodosije - ŽITIJA

Ustani i brzo siđi!“ A ja, od njegove svetlosti pobojavši se i po njegovoj reči skočih bez ikakve smetnje od groba. I kada je san sa strahom OD mene otišao, odmah se osetih da prav stojim kod groba svetoga.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Odležao sam dva-tri dana, blijed i zamukao, a jednog jutra probudi me glasan šum spolja i ja istog trenutka skočih iz kreveta zdrav, lagan i radostan.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Gledah te, izazivah uspomene i slike nekadašnjeg milja. — Šta sad da ne?... — uzviknuh i skočih. — Lud sam! Budala! Što patim, mučim i satirem sebe?!...

— Ta ne ljuti se odmah. Ti se od neko vreme baš... — I zastade. Znao sam kuda je ciljala. To me žacnu, planuh i skočih ljutito. — Zar sam ja kriv što smo mi sirotinja? Evo, baš kad hoćeš — viknuh i bacih tabake. — Bataliću školu.

Vek ti šaren, put dalek, neznan i taman. Ako preživiš...“ Trgoh ruku. — Idi i naberi. — Pa čisto bežeći skočih. Nešto one reči, a nešto zadah od duvana pomešan s teškim mirisom njena znoja i neopranosti toliko me poplaši da je

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Hladan me znoj probi... Ali glupo je ležati na otvorenoj ledini. Podigoh glavu da osmotrim, zatim naglo skočih i dotrčah do jednog debeloga hrasta. Skinuo sam šajkaču i brisao znoj sa čela...

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

On odjednom pokupi dizgine i stade da muva konja nogama u trbuh. A ja, tek onako odjednom, kao iz kakve zasede, skočih pred konja i dohvatih za dizgine. Konj stade. — Dole s konja! — viknuh i trgnuh konja u stranu.

Je li moguće! ?... Života, života hoću!... Skočih s postelje, obukoh se i odoh lekaru... I evo me. Ko je mislio da ću se posle onolikih jučerašnjih muka danas ovako

Pandurović, Sima - PESME

SA SVOJIMA „O, kuku! kuku!“ pevali su petli. Skočih u strahu. Ponoć. I iz tame Noći i bola vidim gde svetluca Očiju bezbroj upravljenih na me; Očiju bezbroj zlokobno se

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Svi pospali, a ja ga virim ispod bijelja. Skočih, legoh ga i pokrih, a on se ne probudi. Ćaše, ja mnim, toga puta ljosnuti u sred ognja.

Obrnuh pleći. Studen te studen!... Odjednom, prigrija mi pa i dogorje, bogme. Skočih, i gle, zbilja Ceklinjanin naložio golemi oganj, ama na Njegušima... Zbilja, ja mnim, do jutros se nijesi ovako ogrijao?

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Obuzet iznenađenjem, skočih sa svog sedišta. „Ta šta govorite“ Karlova škola koja je postojala kratko vreme...“ „Dvadeset i četiri godine“. „...

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Ja skočih i hitro pođoh da vidim u čemu je stvar, ali nove prilike koje pridolažahu iz sporednih ulica, otkud ih beše privukao,

Bio sam se već sasvim povratio kad ugledah dva leptira što su poletela iz cveća. Ja skočih. Moj okrugli šeširić od slame ležao je na travi. Ja ga hitro podigoh i pojurih za njima.

Ja skočih i upitah ko je, ali u isti mah onaj neko pade na moje grudi. „Slobodna sam, slobodna sam, tvoja sam, spašću te“, govori

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Tada mi pade pogled na moj ručni kofer koji je ležao, preturen, pored vrata. Jedna misao kresnu mi kroz glavu. Skočih na noge, otvorih kofer i izvukoh sa njegova dna jedan žuti portfej.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

A ja potrčah u pravcu kuda pobeže magacioner. Ugledah zaklon i sa ostalima skočih u rupu... U našoj blizini prolomiše se eksplozije. Učini nam se kao da čujemo jaukanje, neku viku...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti