Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
CRKVENE REFORME. — Raskaluđer, učenik grčkih crkvenih reformatora, sledbenik evropskih racionalista, pobornik artiklerikalnih reforama Josifa II, — Dositej Obradović se najjače izrazio i najviše
Kao pripovedač imao je uspeha, ali su mu pripovetke slabe vrednosti. On je bio sledbenik Bogoboja Atanackovića, i davao slične sentimentalno-patriotske romantične pripovetke.
Rakić, Milan - PESME
Stojimo tako skrušeni i bledi Dok našu starost objavljuju trube. No još u meni iščeznuo nije Sledbenik mladog Vertera, što sanja Pri mesečini, i što suze lije Uz svaki spomen starog osećanja!
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
slatkoslišan — prijatan za slušanje slačajši — najslađi sled — trag sledovanje — nastavak, posledica sledovatelj — sledbenik sledovateljno — dakle, prema tom sledstvije — posledica slovesnost — razumnost, razboritost slovestan — razuman
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Jer on, u načelu, pokriva sav obim u našem izrazivom opažanju i razumevanju sveta. Štaviše, Humboltov sledbenik Leo Vajsgerber dokazivao je, s izvesnim valjanim razlozima, da između čoveka i sveta postoji jezički međusvet
U prvom slučaju je u pitanju pesnik koji u vlastitoj književnoj tradiciji začinje novu stilsku formaciju; u drugom – sledbenik, bez obzira na stvarnu vrednost i snagu koju njegova lirika može imati.
Skender Kulenović je u svojim izuzetno ranim sonetima bio nesumnjivi sledbenik. Možda je suvišno još jednom ustvrditi da su Ocvale primule (1927) sledbenička lirika; međutim, nije suvišno ako
Poznato je da se književnost ne razvija u vidu progresivne linije. Pesnik koji nije sledbenik, nego otvara novi pesnički vidokrug, u isti mah razgrađuje stari.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
muške dece suteska, sutjeska — kratak, jako sužen deo rečne doline, tesnac tebavija — pratilac, oružani sadrug, sledbenik, istomišljenik, prijatelj gospodarev torbeš — poturica, pogrd– nija reč od potur.
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
I nijedan pesnik nije je toliko dugo i tako strpljivo usavršavao kao Jovan Dučić (1874-1943). Najpre je bio Ilićev sledbenik, da bi zatim (Pesme, 1908) načinio oštar prelaz na simbolističku poetiku s francuskim uzorima.