Jakšić, Đura - JELISAVETA
Da nije ranjen, ili sahranjen? Il’ možda krvnik nije izbljuvô Otrova svoga kapku poslednju? Oh, prestan’, srce, slutit nesreću, Ta i bez noža i bez olova Mojih bi želja teški rojevi Umrtvili mu svaku iskricu Što mu kucanjem bila kazuje