Upotreba reči smiče u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Turčin seda kraj ognjišta i poteže čibuk... Zadimi pa — blene... Najedanput, kao da se nečemu doseti, smiče opanke s nogu: — Na — veli - rajo, vodaj mi opanke!

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Uzalud mu je Đurđe govorio da je, u starca, mlada žena, bijeda gotova. Trifun mu je odgovarao da se žena smiče i namiče, i da će se, odsad, pa do izdihanija, držati, ne onih što imaju šestoro, nego onih, čije dojke rastu, a

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Zlatna čaša sklizne s ruba iznad stola sjane duga. Strop se kruni, seni kruže. To se negde smiče uže. Ludnja li je ili zbilja: vaza, okno, stručak smilja, iza neba detelina, grah u cvetu, čuda ina, i čunovi od

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Ej tužan! gde ne u’vati za osovinu i za blagoslovinu nego za ono što se smiče i namiče! — Pripovijeda se da je nekakav hoteći ustaviti taljige, uhvatio za čatlov, pa se čatlov skinuo i onaj na

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti