Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Oho-ho-ho, znam ja njegove pute: do zore će smotati bar nečiji naramak sijena, ako već ništa drugo. — Hoće, vjeruj ti bogu — potvrdi maštoviti Đuro.
Nekad ga zapadne i državni konj, pa oficirsko sedlo, nova cirada, ašov, bolnički krevet, očuvana kibla, a nije zgoreg smotati i neki karabin s fišeklijama, zlu ne trebalo. — Šta ćeš, zauvar je čovjeku siromahu da mu i muha u nos uleti.