Upotreba reči smuči u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Sunce je pripeklo, zadah da zaguši... Vojnik mi prinese ručak. Beše neko pečenje. Smuči mi se. Rekoh mu da nisam gladan, te on jedva dočeka i sede na lafet, baš prema onim mrtvima. Slatko je jeo.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

IKONIJA: Obadve. Pa šta iz ljubavi, i to se ofuca. Svaki dan isto telo, iste reči, isto disanje, da ti se smuči! Piva dva sam ti kazala! CMILjA: Meni se bogme ne bi smučilo, ja bi to drukčije!

Tako se brzo opamete, da ti se smuči! IKONIJA: Zavisi od toga ko je kaki karakter! Valjda si ti od tvrđeg materijala!

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Na prvi mah im se smuči, no što dulje buljahu uz vatru beše im ugodnije. Žena je vremešna, pristala. Na glavi joj kovrljak, obavijen maramom; na

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti