Ćipiko, Ivo - Pripovetke
onda ono čobanče s kojim se najradije igrala na žalu, i mio utisak onih toplih ljetnjih dana, i pusta, strasna i požudna snatrenja, i sve uvalice svijetloga školja... I, osjetivši to u sebi, časom slast zastruji njenim mladim životom...
Ćipiko, Ivo - Pauci
— 'Ajdemo! — trže ga iz snatrenja Jurin glas. U duzi privladalo je crvenilo; kaže: obilato vino, — opazi nehotice Marija. — Nij e virovat' !
A onda, nakon duljega snatrenja, vraćaše mu se misao k selu. Priljubio se uza nj i zavolio svoje sumješćane. Družio se s mlađarijom, ne s ljubopitnosti
Dođe pred crkvu. Miris tamjana i voštanice i kihot raštrkane djece trže ga iz snatrenja; pomisli da pričeka, da vidi litiju. Dok se čeljad pred crkvom redala, djeca su napred istrčala i galamila.
Stari, kad je osjetio pogled na sebi, obikao, ljubazno se nasmije. Ivo se trže iz snatrenja, i, gledajući ga u oči, učini mu se da se u njima odrazuje cijela sudbina njegova života: one izmučene, kratkovidne oči