Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Ide, a snatri o nečemu nejasnome. A pred njom dolje, po uskoj pučini, gone se bijeli valovi, kao ovce u trku, kad ih na so vabe.
Kad ga je uspavala, iziđe pred kuću da opere robu. Povuče se u hlad, prama djeci, da su joj na dogledu. Radeći snatri, i tako joj vrijeme brže prolazi.... Davno je već na školju, i uvijek ovaj isti način života.
Čini mi se da starica, gledajući u otvorenu pučinu, sada o tome snatri, a trže se kad odozdo ugleda staroga Andriju gdje k nama ide.
Ćipiko, Ivo - Pauci
I misli na nju, sve drugo zaboravlja; snatri o njoj i gleda u svjetionik što zadire duboko u more i baca od sebe crvenkastu svjetlost na nemirnu pučinu; a dalje
I snatri na javi u punom danu i ne može da se tomu otme... Pa i sada u prirodi osluškuje njene glasove, razumije ih, a tužni zvuk
Proživjeti s danom i noću, u suncu u šumi, u zaklonicama i na morskome žalu... gledati otvoreno u oči životu ... Snatri i jednako pogleda na djevojku, pa, opazivši da ona klima glavom, prekide snatrenje.