Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
u širokim mor-čakširama bez gajtana, s brojanicama, sitnim brzim koracima stade on pred Todoru, nekadanju svoju snašku, koja, dok je Vanko išao po njega, beše skuvala za nj kafu, iznela u žutoj taslici duvana, sve to metnula ispred sebe,
Stanković, Borisav - TAŠANA
A sada: svaki, pored ma kog dućana da prođem, zove: »Gde si, Stano, kako si, šta radiš? More, Stano, videh ti snašku i Boga Mi, snaška ti je još onako lepa«. I onda svaki pruža duvan i časti.