Upotreba reči sobarica u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Trebala bi mu samo mlada žena. Božič mu onda doviknu, da je to bar lako. Eto mu Francl, domaćinova sobarica. Ta mala sobarica, plava, vrlo mlada, sa crnim šeputom od velura, oko vrata, lepuškasta kao lutka, baš je kroz

Trebala bi mu samo mlada žena. Božič mu onda doviknu, da je to bar lako. Eto mu Francl, domaćinova sobarica. Ta mala sobarica, plava, vrlo mlada, sa crnim šeputom od velura, oko vrata, lepuškasta kao lutka, baš je kroz trpezariju prolazila.

Isakovič je crveneo, kao i mala sobarica, od takvih razgovora. On je pokušavao da se provuče kroz vrata i nestane iz trpezarije, a da se, pri tome, na sve

je, da je njegova žena, zaista, progledala njihovog saputnika i da treba zatvoriti vrata, na sobi, gde noćas ta mala sobarica spava. Kapetan je slika i prilika zavodnika žena.

Vide da ima plave oči, i zapamtio je i crni šeput oko vrata, ali joj je okrenuo leđa. Sobarica ga onda upozori da iza postelje ima pajvan, koji treba samo da povuče, ako mu što treba.

U trenutku kad mala sobarica Valdenzera htede da iziđe na vrata, Isakovič ugleda šafolj, koji je bila, da ga iznese, uprtila, pogrbljena.

Isakovič to više nije video, jer joj je bio okrenuo leđa i prišao prozoru, koji je bio u rešetkama. Kad je sobarica izišla, ona je iznela sa sobom kandelabar, i u sobi je nastala tišina i nastao polumrak, na mesto treptanja mnogih

Di Ronkali, kaže, uzeo mu je bio Francl, ali je ta mala sobarica bila šašava, pa je zatrudnela u Beču. Sad je udaju. Svi se pitaju s kim je to mogla da zgreši?

Završiće kao Francl, mala sobarica Valdenzera. Kod Isakoviča se, posle tog povratka iz Beča, javljala, na duši, neka gorčina, koju nije imao do Beča.

Prvu je kupio – kupio – od muža, koji je bio na putu u Kijev. A druga je, tobože, gospožica, ali sobarica njena kaže da je i ona zatrudnila. Je li primetio koliko je Višnjevski lep?

Čuo je, kaže, da lepuškasta sobarica postmajstera Hurke pere Pavlu presvlaku. Pavle bi, ako bi hteo, mogao dobiti i bolju zverku.

Nušić, Branislav - POKOJNIK

PREDIGRA Ukusno nameštena soba kod Marića. I PAVLE, MARIJA MARIJA (sobarica, starica, dolazi spolja): Gospodine, jedan gospodin; kaže pozvan je.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Kad bi otvorio vrata, proderao bi se: „Andžela!“ Andžela je bila naša, vrlo lepa, sobarica, i njen je zadatak bio da baruna, napitog, spusti u kadu kupatila. Barun bi tamo pevao dok ga san ne savlada.

“ Sećam se, pre rata, oni su nosili obojke. Kad sam stigao na drugi sprat, baš je zazvonilo zvonce. Dotrča jedna sobarica i pogleda broj, uzviknu nešto i na to potrčaše i sa desna i sa leva.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

sam nije mario za takve šale iz prostoga razloga što je ta Gizela bila kod njega — da se sanitetskim terminom izrazim — sobarica, pa on nije nikako trpeo da se tako izobličava nijedno njegovo mlađe, a najmanje Gizela za koju se on neumorno trudio i

Ćosić, Dobrica - KORENI

Nije doručkovao, a ručak mu je s duvanom i litrenjakom rakije donosila sobarica, mlada, zdepasta devojka, koja se stalno bezrazložno smešila, otkrivajući visoke i bledocrvene desni.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

ANKA: Zar i mene pominju? RAKA: Pa dabome! ANKA: A kako me zovu? RAKA (traži i nađe): Sobarica A-ki-ka. (Smeje se slatko.) A-ki-ka!... ANKA: Ima li još? Čitaj!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Okretao sam se kao neki seljak i posmatrao krevet... Hladna i topla voda... Ogromna ogledala... Mlada sobarica, nema joj više od dvadeset godina.

Izleteo sam kao iz puške, sjurio sam se niz stepenice i našao se na ulici. Sutradan ulete u moju sobu Elvira, sobarica, sva usplahirena. — Sіgnore, cataѕtrofe. I Tedeѕchі hanno rotto la fronte. Oh Diô!... Sіamo perdutі. — Šta kaže?

— Pardon!... Grofica od hotel „Turnira“ — odgovara Dragiša, koji se već snašao u novoj sredini. — Dakle, sobarica. Ti reče da je bila mlada, od dvadeset godina, lepa... uletela je u tvoju sobu. Pa, ovaj...

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

Taman se mi tako dogovaramo, a dođe sobarica pa kaže: „More, ne bojte se, pitom čovek kao jagnje. Jutros sam ga, veli, pomilovala za podvaljak, pa mek kao rukavica,

Onda nam kaže sobarica: „Ja ću da kidišem na njega!” Ima, znaš, hrabrih sobarica, pa smeju tako da kidišu na čoveka. Kucne ona na vrata, a

Onda nam kaže sobarica: „Ja ću da kidišem na njega!” Ima, znaš, hrabrih sobarica, pa smeju tako da kidišu na čoveka. Kucne ona na vrata, a otud odgovara onaj kao golub: „Slobodno!” Nama zaigra srce...

Nije što je mene strah da me on pogodi, nego samo zato što nisam rad da poginem! ŽIKA: Pa ko je prvi ušao? MILISAV: Sobarica. ŽIKA: A onaj? XIV VIĆA, PREĐAŠNjI MILISAV: Ah, eto gospodin-Viće, pa nek ti on kaže. VIĆA: Šta to?

Ilić, Vojislav J. - PESME

On je slušô o lepoti, Al' joj nije vidô lica: O, hidalgo, o hidalgo, Ja sam njena sobarica.“ Zasmeja se nestašnica, Nasmeja se i on blago, I prošapta, ljubeći je: „Pa, najposle, što mu drago.“ 1887.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti