Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
u grad za opravke kasarne, i da ima sa bina-eminom račune, a kad svrše račune, da on i opet u narod ne sme ići, da im sovetuje da prime ferman janičarski, jer će ga narod kamenjem zatrpati.
Knezovi dođu mu i čestitaju, a on i̓ sovetuje da idu svaki u svoju nahiju i da narod dobro paze, i da ne dadu nikome ni najmanjeg zuluma da narodu čini, no da se
septembra (1804. godine) na konak. Nađemo rosijskoga konzula i javimo se tajno njemu kuda idemo; on nas sovetuje i kaže: „Ovim knjažestvom ništa se ne bojte, no u Moldaviji gledajte da je što brže pređete”.
za njega, i toliko s puta svratili moliti ga, da i on od svoje strane, po svom kod dvora uvaženiju, preporuči nas i sovetuje kako ćemo se u ovakvom opstojateljstvu vladati.
Graf sovetuje i za dobro nalazi da svima carevima prošen ija popravimo, i da budu gotova. Za ruskog imperatora da prosim audijenciju
i očitam pred njim žalosno stanje srpsko, kako poslednjega od nas govora ištu, u poslednjem svom izdihaniju, i pitam da me sovetuje šta ću im na ovo odgovoriti. Ima li so čim utešiti?
Nedobi, i predam mu njegova pisma i moje, nemade kad slušati, no ode grofu. Ja mu pođem govoriti da nas sovetuje što ćemo i kako ćemo, ima li kakovo poslednje rešenije.
Sve razumesmo, kako su Srbi — oni̓ 3000 osuždeni̓ vezirom na smert — ustali braniti svoj život. Govorim Nedobi, da sovetuje šta ćemo. Pitao grafa, graf dozvolio da načinimo prošenije po našoj volji, i damo preko knjaza Volkonskoga imperatoru.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Imao sam u ljubavi nekog mladog jeromonaha Vasilija Osečanina, jer je i on vesma ljubio čitanje. Ovi me sovetuje da čitam Baronija, kojega, čitajući, usladim se u istorije.
Što li od drugoga, koji me drugojačije sovetuje, govoreći, veruj evangeliju koje govori: „Istini poklonici klanjaće se ocu nebesnome duhom i istinoju”, duhom, sireč
tako slaba i preobražena; i imajući u svojoj parohiji nekoga dobroga sveštenika Leontija iz Fruške Gore za magistra, sovetuje mene da se namestim u lepom mestu pri zdravoj i celiteljnoj vodi u bližnjemu selu Golubiću.
užeže, otpušten je bio i otpraćen do Joanine, za preći u svoje, po svoj prilici, u podobnim opstojateljstvam otečestvo. Sovetuje me i zaklinje verni drug da nipošto ne prelazim u Tursku zemlju pre nego se mir zaključi i dok ne vidim iste Hormovite u