Upotreba reči sofronija u književnim delima


Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Ona odgovori: „Jeste“, al’ vrlo tihim glasom. Opet je upita: „Hoćeš li, Sofija, poći od slobodne volje za gospodara Sofronija Kirića? On je čovek uredan, imućan, kod njega ćeš dobro živeti.

Ukopali su je, po njenoj želji, do njene matere. Zahvalna deca plačući su je do groba dopratila. Veliki udar za Sofronija Kirića.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Bilo je to oko riba i lubenica, oko čega bi drugog? Namršti se Starac: ima li ikog lukavijeg od Sofronija? Sigurno će mu, opet, ponuditi razmenu! Koliko mu je puta uzeo najlepšu lubenicu za šarana još neulovljenog?

Što brže Starac trči, to brže Strašilo odmiče. Pružio korak bostandžija, mogao bi s vetrom da počne trku, a Sofronija nikako da stigne. Već iz bostana izlaze i hvataju se žitnog polja, a Sofronije stalno ispred njega.

— Ej, Sofronije, tugo moja, šta da radim? — okrete se bostandžija ka mestu gde je ostavio Sofronija s mesecom zakačenim za šešir, ali u senci vrbovih grana nije bilo ni Sofronija, ni Sofronijeva šešira.

se bostandžija ka mestu gde je ostavio Sofronija s mesecom zakačenim za šešir, ali u senci vrbovih grana nije bilo ni Sofronija, ni Sofronijeva šešira. Tek ga u polju lubenica nađe! Vetar mu je njihao prazne rukave: bio je opet Strašilo!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti