Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Vi ste mi, draga prijateljice, mnogo i živo pričali o Vašem lovačkom psu spri-u, koji se svojim potpunim imenom zove espri.
Sve je to bilo zbog toga što je moj spri odjurio toga dana u lov za onom astronomskom divljači. To njegovo odsustvo dokazuje jasno njegovu egzistenciju, no još
Jer na veče toga dana, kada sam se povukao u svoju sobu, moj spri se vratio iz lova, ali bez plena, sa ispruženim jezikom. Ja sam se stideo, očajavao, besneo.
Pokušao sam ponovo da razmišljam i napregao sve mišiće u mozgu, ali uzalud, moj spri je ležao opružen i nije mogao da se makne. No dobra priroda pobrinula se za svoje stvorove.
Posle treće lule i četvrte kave diže se moj spri na noge i protegli se. To sam jasno osetio jasnije kada je zastrigao ušima i zatreperio nozdrvama.
I moj ceo intelekt to je postao. Moj spri je jurio iz sve svoje snage, provlačio se hitro kroz najgušći matematski šiprag, preskakao ponore; savlađivao sve,
Meni nešto škljocnu u glavi, moj spri zalaja, skoči na plen i zgrabi ga za vrat. Upalio sam svetlost. Bilo je sat i po iza ponoći.
Tako sam posmatrao samo magnolije koje su cvale dole u vrtu; moj spri, premoren od napora poslednjih dana, mirio je ležao pored mene.